Gregovićevu izložbu "Digitalna memorija Budve" je otvorio Merin Smailagić, stručni konsultant izložbe, koji je istakao da ovom postavkom i na ovaj način slavimo očuvanje naših uspomena i istorije, stoji u saopštenju iz Narodne biblioteke.
– Od prve fotografije Nisefora Nijepsa, dok se tehnika razvijala ostavljala je za sobom zabilježene dragocjene trenutke. U ladicama, ormarima, kutijama... Na ovoj izložbi oni ponovo oživljavaju i postaju prozori u prošlost, svjedočenja o trenucima koji su oblikovali naše živote i naše društvo. Svaka slika nosi svoju priču, svoje emocije, sjećanja, i danas imamo priliku da ih zajedno istražujemo - rekao je Smailagić, dodajući da Gregović svojim kroki tekstovima ne objašnjava, već znalački otvara vrata mašti i vraća nas u prošlost, gdje postajemo, na trenutak, njihovi savremenici.
– Danas, u hiperprodukciji fotografija gdje nijedna nije dovoljno dobra koja se ne propusti kroz mnogobrojne filtere i obavezan bjuti mod prisustvujemo otvaranju izložbe fotografija koje su: predivne, iskrene, vjerne i životne. Neka nam takve, za dobru promjenu, budu i u budućnosti – kazao je Smailagić otvarajući izložbu.
U Predgovoru kataloga koji prati izložbu Gregović, između ostalog, zapisuje da je u zimu 1839. godine nastala prva slika stvarnosti koju nije nacrtala ljudska ruka, i već to je bio eksperiment "slikanja pomoću svjetlosti".
– Taj fantastičan događaj učinio je da se ljudsko poimanje vremena i prostora izmijeni. Takođe, kroz "zaleđene trenutke" uhvaćene na fotografiji počeo je da se mijenja odnos čovjeka prema okruženju i njegova perspektiva (prošlo, sadašnje, buduće)… Sa tim delikatnim saznanjem u haotičnoj brzini našeg vremena, jedno istraživanje kroz beskrajni svijet fotografskog nasljeđa vodi nas do najopštijih mjesta lične i zajedničke istorije. Kroz fotografije saznajemo dragocjene stvari o društvenom statusu, o slobodi, politici, tradiciji i običajima, razvitku i igri. I ako se samo za trenutak zagledamo u neku od fotografija – vidjećemo drugačiji i raznobojan svijet. To je naše pamćenje - navodi Gregović, podsjećajući da je riječ o fotografijama iz privatnih i javnih arhiva s područja Budve.
Na kraju, Gregović citira Teda Granta - "Kada obojite fotografije ljudi, fotografišete njihovu odjeću. Ali kad fotografišete ljude u crno-bijeloj tehnici, fotografišete njihove duše".
– "Jedna od najvećih grešaka koju fotograf može napraviti je nada da će njegova fotografija izgledati kao stvarni svijet. Ako svoju maštu ograničimo na stvarni svijet, zauvijek ćemo pokušavati kopirati njegovu ljepotu, ali nikada nećemo moći učiniti ništa bolje", rekao je Galen Rouel o fotografiji, a Suzan Zontag - "Život je bioskop, smrt je fotografija" - citira Gregović na kraju kataloga.
