Knjiga "La relazioni `ad limina` dei vescovi di Cattaro alla Santa Sede (1592-1708)" (Izvještaji "ad limina" kotorskih biskupa Svetoj Stolici (1592-1708)") autora dr Antala Molnara iz Mađarske, koji je prikupio i priredio materijal iz Vatikanskog arhiva uskoro će ugledati svјetlo dana pred naučnom i širom јavnošću naše zemlje u izdanju Istoriјskog instituta Univerziteta Crne Gore.
Antal, generalni direktor Istraživačkog centra za humanističke nauke i direktor Istoriјskog instituta Budimpešta od 2019. godine, Vatikanske arhive redovno istražuje od 1994. godine, a crkvenom istoriјom Balkanskog poluostrva, kako kaže, počeo јe da se bavi mnogo raniјe.
• Kako ste se, kao direktor Istorijskog instituta u Mađarskoј, našli u prilici da se bavite istorijom Crne Gore na osnovu dokumenata iz vatikanskih arhiva?
– Toj temi sam 1998. posvetio i svoju doktorsku disertaciju, a ona i otada predstavlja glavnu oblast mojih istraživanja. Između 2011. i 2016. bio sam direktor Mađarske akademije u Rimu, pri čemu sam redovno posjećivao arhive i biblioteke i napisao velik broj studija o crkvenoj istoriji balkanskih katolika i pravoslavaca. Istraživačkim radom bavim se i kao direktor Instituta, a budući da je Crna Gora u crkveno-istorijskom smislu veoma intrigantna oblast, jasno јe da naglašeno tragam za izvorima koji se odnose na tu zemlju.
• Zašto јe po Vama u istoriografiji Crne Gore potrebno obratiti posebnu pažnju istoriji Boke Kotorske?
– Istorija Crne Gore izvanredno je uzbudljiva i u poređenju sa Evropom, što se možda može još lakše spoznati spolja nego iznutra. To možemo pojasniti time da je smještena na granicama velikih svjetskih kultura i religija. Njeno pravoslavlje od kraja 17. vijeka uspjelo je stati na čelo zemlje, dok su primorski gradovi, u prvom redu Kotor, važili za posljednje bastione katoličkog svijeta. Kotorska je istorija posebno bogata, Kotor je u srednjem vijeku bio dostojan rival Dubrovnika i jedno od najvažnijih ishodišta balkanske trgovine, a od 16. vijeka i posljednja straža zapadnog hrišćanstva, koja je istovremeno kontinuirano održavala veoma bogat sistem političkih, ekonomskih i vjersko-kulturnih veza sa crnogorskim zaleđem. Istorija Boke Kotorske u malom, na koncentrisan način predstavlja i laboratoriju istočnog jadranskog priobalja, pa njeno izučavanje nudi brojne pouke.
• Po kom kriterijumu ste birali izvore koji će biti objavljeni u knjizi?
– Izdanje koje se upravo objavljuje sastavio sam u saradnji sa Radoslavom Raspopovićem, direktorom Istorijskog instituta Crne Gore. Naš cilj bio je pokretanje publikacije do sada neobjavljenih vatikanskih izvora o starijoj istoriji Crne Gore. Vodili smo se idejom da treba izabrati grupu izvora koja daje dovoljno preglednu sliku pojedinih područja u određenom periodu. To ponajviše omogućuju raznovrsni izvještaji i vizitacijski zapisnici. Na taj način odlučili smo se za izvještaje kotorskih biskupa koji su u 17. vijeku upućivani u Rim, a o vjerskoj situaciji u Boki Kotorskoj izvještavaju otprilike trogodišnjom dinamikom, i to u vrijeme protivturskih ratova, jednog od najtežih perioda njene istorije.
• Koja nova saznanja dobijamo iz ovih izvora o istoriji Boke Kotorske?
– Raspolažemo veoma bogatim i vrijednim istraživanjima o srednjovjekovnoj crkvenoj istoriji Boke Kotorske, koja imaju veliku tradiciju, a i tokom posljednjih godina objavljena su sjajna djela, dovoljno je ovdje samo ukazati na radove tri izvrsne koleginice, Lenke Blehove Čelebić, Katarine Mitrović i Valentine Živković. Istraživanje od 16. do 18. vijeka već je mnogo siromašnije i obuhvata prethodnu generaciju istraživača (kao što su, na primjer, Pavao Butorac ili Miloš Milošević), a za razliku od srednjeg vijeka istraživači ovog perioda rijetko su se izrazito posvećivali crkvenoj istoriji. Dakle, moderna stručna literatura o crkvenoj istoriji Boke Kotorske u 16. i 17. vijeku, bilo katoličkoj ili pravoslavnoj, skoro potpuno nedostaje. Razlog takvog stanja je nedostatak otkrivenih izvora. Najvažniji doprinos objavljenih izvora je taj što oni tvore opsežnu sliku o crkvenim institucijama, sveštenicima i redovnicima, bratovštinama, katoličkom i pravoslavnom stanovništvu Kotorske biskupije, kao i naporima kotorskih biskupa u interesu crkvene obnove. Na ovakav sveobuhvatan način posljednji je pisao isusovački istoričar Daniele Farlati u šestom tomu svog golemog djela na latinskom jeziku "Illyricum Sacrum" (1800), što je učinio mnogo površnije, na osnovu mnogo manje izvora i podataka. U tom smislu naše djelo odista ima pionirsku važnost.
• Zašto je danas, s obzirom na dostignuti stepen razvoja nauke važno objavljivati izvore u cjelini, na jeziku originala i u prevodu?
– Objavljivanje izvora na spada među pomodne istoričarske radove, prati ga mnogo napora i ne obećava brze rezultate. Gospodin Raspopović i ja potpuno se slažemo da je nasuprot tome objavljivanje izvora veoma važan zadatak, jer time istoričarima i zainteresovanoj čitalačkoj publici dajemo polazišta za vjerodostojno upoznavanje onovremene stvarnosti. Upravo iz toga razloga veoma je važno sveobuhvatno objavljivanje dokumenata, bez skraćivanja, zbog kojeg se gube mnogi podaci, a čitalac dobija krnju, često neistinitu sliku stvarnosti. To su neke osnovne istine istoriografije koje nije poljuljao ni metodološki razvoj proteklih decenija. Sveobuhvatnost predstavlja vrijednost i objavljenih 30 biskupskih izvještaja, kao i povezanih dokumenata. Naravno, prvenstven izvor za istoričare čine originalni, u ovom slučaju latinski i manjih dijelom italijanski izvori, koje mogu čitati tek rijetki čitaoci pa smo u cilju što šireg korišćenja smatrali važnim da se oni objave i na crnogorskom jeziku.
• Da li planirate nastavak saradnje na projektu Vatikanski dokumenti o Crnoj Gori?
– Saradnju sa Istorijskim institutom Crne Gore započeli smo u interesu pokretanja serije publikacija vatikanskih izvora. U prvoј svesci objavljeni su izvori koji opsežnu istoriju Kotorske biskupije prikazuju u stogodišnjem vremenskom okviru. Nakon ovog djela želimo objaviti rezultate dva dubinska istraživanja, zapisnike apostolskih vizitacija Kotorske biskupije iz 1603. i 1624. godine, koji u tom periodu veoma detaljno predstavljaju biskupijske institucije. Nadam se da će te dvije grupe vatikanskih dokumenata u odnosu na ranije predstavljati čvršću osnovu i bolje polazište za proučavanje novovojekovne crkvene i kulturne istorije Boke Kotorske, uvelike doprinoseći time otkrivanju novovjekovne istorije regije.
S.ĆETKOVIĆ
