Карло Лукарели / -ПРИВАТНА АРХИВА К. ЛУКАРЕЛИЈА

Karlo Lukareli: Noar me izabrao kao čitaoca, a ja sam noar izabrao kao pisac

Strah od onoga što se dešava ili šta bi se moglo dogoditi u mračnoj strani naših života i svijeta u kome živimo. To je važan osjećaj, jer nas ne ostavlja ravnodušnima. Možemo da uradimo dvije stvari: da pobjegnemo, odnosno da se negdje zaključamo ili da odemo i da se uvjerimo – što je ispravno – jer nikako ne možemo da se pravimo da se ništa ne dešava... – kaže Lukareli u intervjuu za "Dan"

Međunarodni festival književnosti u Podgorici danas, 4. oktobra, imaće nekoliko programa posvećenih italijanskim autorima. Jedan od njih je i predstavljanje stripa "Žulijan" u 19 časova u galeriji "Art". Strip "Žulijan", čija je radnja smještena u doba Francuske revolucije, nastao je na osnovu djela čuvenog savremenog italijanskog pisca i novinara Karla Lukarelija, koji u Podgorici gostuje zahvaljujući Ambasadi Republike Italije. Promocija ovog Lukarelijevog stripa, koji su uobličili scenarista Stefano Fanteli i crtač Marčelo Manđantini, počinje večeras u 19 časova u galeriji "Art". Sa Lukarelijem će, i to ne samo o ovom stripu, već njegovom dosadašnjem radu uopšte, razgovarati ambasadorka Italije Andreina Marsela i italijanski pisac, i takođe novinar, Vins Galiko, koji zahvaljujući italijanskoj Ambasadi gostuje i ove godine u Podgorici.

Karlo Lukareli rođen je u Parmi 1960. godine, a živi u Bolonji i San Marinu. Kako piše kritika, Lukareli spada u najznačajnija imena savremene italijanske književne scene. Njegovi romani već godinama su bestseleri u Italiji, a prevođeni su i na mnoge jezike. Kada se govori o njegovom književnom radu, ali i novinarskom, o Lukareliju se najčešće govori kao o "majstoru noara". Taj žanr prisutan je i u njegovom stvaralaštvu vezanom za devetu umjetnost, bilo da su u pitanju originalni strip likovi koje je on stvorio, poput Kornelija, brigadira Leonardija i inspektora Koliandra, bilo kroz saradnju sa strip autorima već postojećih likova kao što su Zagor ili Dilan Dog.

• Kao autor, romanopisac ili TV novinar, prepoznati ste po Vašoj odanosti krimi žanru. Otkud interesovanje za taj žanr, i kako je sve počelo? Da li ste Vi odabrali krimi priče ili one Vas?

– Oboje. Moja majka je bila strastveni čitalac i još od djetinjstva, kad god bi naišla na roman koji joj se sviđao, davala bi mi ga na čitanje, ali bez etiketiranja – misterija, ljubavna priča, naučna fantastika – samo bi rekla: "Meni se sviđa." Vremenom sam shvatio da su me najstrastvenije zanimale one koje su se bavile nečim misterioznim i uznemirujućim i nisu mi otkrile sve odjednom. Ukratko, one koje nazivamo "noar". Dakle, kada bih imao ideju koju bih želio da ispričam, izabrao bih taj način pisanja. Ukratko, žanr me je izabrao kao čitaoca, a ja sam ga onda izabrao kao pisca.

• Zašto, po Vašem mišljenju, ljudi vole misterije, neobjašnjive i nejasne situacije i događaje, čak i ako ih se pomalo plaše? Šta je to u ljudskoj prirodi što tjera čovjeka da se upusti u nepoznato?

– Mislim da je to strah. Strah od onoga što se dešava ili šta bi se moglo dogoditi u mračnoj strani naših života i svijeta u kome živimo. Strah je važan osjećaj, jer nas ne ostavlja ravnodušnima. Možemo da uradimo dvije stvari: da pobjegnemo, odnosno da se negdje zaključamo ili da odemo i da se uvjerimo - što je ispravno - jer nikako ne možemo da se pravimo da se ništa ne dešava. Odlazak i gledanje je u korijenu onog što nas privlači nepoznatom i misterioznom. Čak i kada su u pitanju izmišljene priče, bez obzira koliko realno djelovale, to uzbuđenje postaje čak prijatno.

Stripovi i fikcija se kreću različitim kolosjecima

• Koliko se, i na koji način, pisanje klasičnog romana suštinski razlikuje od pisanja scenarija za televiziju ili strip?

– Osnova naracije je uvijek ista, priče se pričaju manje-više na isti način, tempo se mijenja, naglasak se stavlja na jedan dio umjesto na drugi, ali vjerujem da je od praistorijskih vremena, u pećini, oko vatre, dok je napolju mrak, noć, postojao neko ko bi ustao i počeo da priča priču, od jedne do druge tačke, praveći pauze na pravom mjestu. Metod se mijenja, ili bolje rečeno, u izvjesnom smislu mijenja se gramatika, kao da se koristi drugi jezik. Stripovi i fikcija se kreću različitim kolosjecima koji nisu samo redovi pisanog teksta. Postoje snage i slabosti u različitim jezicima, a koje moramo naučiti da koristimo.

• Kako ste došli do toga da pišete i za stripove? Da li obično imate neki uticaj na vizuelni dizajn likova i scenarija, ili sve prepuštate umjetniku i scenaristi? Konkretno u vezi sa "Žulijanom", šta mislite o radu Stefana Fantelija i Marčela Manđantinija?

– Počeo sam da pišem za stripove jer su me zamolili, kao i kada su u pitanju sve druge avanture koje sam imao pored romana. Što se tiče stripova, počeo sam sa Đanpjerom Kazertanom i Onofrijom Katakijom, koji su me zamolili da razvijem ideju i lik za priču koja će biti ispričana pomoću panela, vinjeta i crteža. Bio sam i scenarista, iako početnik. I Dilanom Dogom sam se bavio jer su me zamolili, ali je pisanje scenarija trajalo baš dugo, bio sam užasnut jezikom koji me, čak i tehnički, i dalje plaši, pa je čuveni Sklavi uzeo priču i sam je, majstorski, napisao scenario. Što se tiče "Žulijana", Stefanu Fanteliju se posebno dopala ta moja priča i ovaj strip je nastao na njegov predlog. Bio sam oduševljen saradnjom sa Stefanom Fantelijem i Marčelom Manđantinijem, sa čijim sam radom bio upoznat. Vidjeti mog "Žulijana" kako su ga oni oživjeli, bilo je veliko, ogromno zadovoljstvo.

• Prvi put ste u Crnoj Gori. Koliko ste upoznati s dešavanjima u Crnoj Gori – da li Vam je kao novinaru, ali i kao piscu, možda već unaprijed bila interesantna?

– Prvi put sam u Crnoj Gori i oduševljen sam. To je zemlja koju ne poznajem, ali znam da je veoma lijepa i zanimljiva. Jedva čekam da je istražim sa svojom porodicom.

• Možemo li se nadati da će, nakon što vidite našu zemlju, dio radnje jednog od Vaših novih djela biti smješten ovdje u Crnu Goru?

– Volio bih to, i možda će se to dogoditi. Postoje mjesta koja imaju svoju magiju, i siguran sam da je Crna Gora jedno od njih. Otkrivanje i divljenje otkrićem je najljepši i najefikasniji način za generisanje ideja. Ipak, oprostićete mi ako se, usred šarma i ljepote vaše zemlje, (svakako) dogodi nekoliko smrtnih slučajeva. Na kraju krajeva, ja sam i dalje pisac krimića.