Kako navodi Lalović, na pisanje u zrelim godinama pokrenula je potreba da se ostavi trag, ali i činjenica da u pedesetim godinama sve postaje i jeste inspirativno. U njenim romanima nije jedan lik glavni, jer to smatra nepravednim. Favorizovanjem samo jednog lika, po njoj dolazi do disbalansa, ne samo u romanu već i životu. Zato su i u "Bastaduru" tri glavna lika - kaluđer Niko, koji potiče sa obala Skadarskog jezera, pomorac Tudor, i Vid, Tudorov sin. Napominje da je ona prisutna u svim svojim likovima, a u "Bastaduru" je više tema, koje se najočitije ispoljavaju u dijalozima glavnih likova.
– Imala sam više lajt-motiva koje sam provukla kroz ovaj roman. Prvi, i možda osnovni, jeste osjećaj koliko živimo zablude. Nekad čvrsto povjerujemo u nešto i veliki komad života provedemo tako što se po njima upravljamo, a u stvari su to zablude - navodi Lalović. Tu posebno dramatičnim, čak pogubnim, smatra neosviješćenost da naše zablude utiču na živote ljudi koji nas okružuju.
– Nismo svjesni da smo okosnica nečijih života, ne osvrćemo se na to, a s druge strane živimo zablude. Kao kada pitate nekog koje je boje sreća? Obično svi zamislimo vedro nebo, boju mora za vrijeme bonace, a kada zagrebete, niti vazduh ima boje niti ta kap vode koju uzmete u ruke, i pitanje je je li i to zabluda - rekla je Lalović, još jednom potcrtavajući da je interesuje pronalaženje smisla, odgovora na suštinska životna pitanja.
Tokom večeri bilo je razgovora i o ljubavi, religiji, vjerovanju, duhovnosti, roditeljstvu, težini donošenja životnih odluka.
– Često žalimo za nečim što smo izgubili, a treba da budemo zahvalni na onome što smo ikad imali - poručila je Lalović, napominjući da je život, zapravo velika radost.
