Kako navodi kritika, slikarstvo je za Toma Pavićevića bio proces, eksperiment. Tim umjetničkim stavom mogu se unekoliko objasniti različite promjene u opusu i znatan broj djela koja su svjedočanstvo kreativnog potencijala.
Početkom osamdesetih nastaje i ciklus obješenih vojnika (naziv je samo opisni). Tu je smrt bila njegova velika tema. U ranim djelima jasno je da je on bio slikar žestokog temperamenta, sirove snage i ekspresije. Dominira vertikalna kao forma i simbol. Slike su tamnog hromatskog registra. Radi djela u kombinovanoj tehnici. Podloga je papir, naglašene teksture, koji izvanredno korespondira sa ikonografskim slojem. Slijede ciklusi s mrtvom bebom u ovojima, koji ima i simboličke konotacije anime; "Bogorodice s Hristom" (tema materinstva); "Raspeća", koja su ponekad apstraktnog jezika. Paralelno nastaju i slike s motivom ljubavnika, zagrljaja, spajanja kojim istražuje fenomen erotskog, čulnog. U ovom "lirskom" ciklusu promijenjen je kolorit, često je pastelno, uz dominaciju ružičaste. Crtež je redukovan.
Jedna od Pavićevićevih najuspjelijih izložbi je u Umjetničkom paviljonu, 1994. Za ta djela postoje tri inspirativna punkta: slikarstvo Maljeviča, kič, erotika. Operiše Maljevičevim suprematizmom, preciznije ideje o bespredmetnosti, stoji na sajtu ULUCG, između ostalog.
