Naš poznati grafičar Mirko Toljić, ugledni profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Akademije likovnih umjetnosti u Trebinju, krajem prošle godine predstavio se u okviru kolektivne postavke "Umjetnost grafike", u izboru kustoskinje Milice Bezmarević, u galeriji "Centar" u Podgorici.

Radovi iz postavke svjedoče o Toljićevom promišljanju grafike, koja u njegovom slučaju, pored onih uobičajenih osobina ove tehnike, dobija upečatljivu reljefnost i neobičnu za ova likovni žanr trodimenzionalnost.

– Na mojim radovima ima tendencije da se izađe u treću dimenziju, da se razbiju granice medija. Grafika mora da se umnoži da bi bila grafika, da ima određeni tiraž. Po definiciji, grafika je likovna misao koja može da se umnoži, onda zamislite mogućnosti likovne misli na jednom 3D štampaču. Dakle, granice grafike su se totalno raspale i umjetnici su dobili mogućnost da se bave čime god požele. Tako da je današnje vrijeme, ukoliko je čovjek dovoljno informisan i obrazovan, idealno za grafiku – smatra Toljić.

Mirko Toljićeve grafike u galeriji "Centar"

-foto: Svetlana Ćetković

Kroz školovanje se ljudi zanatski opismene i postanu spremni da zanatski izlože svoje ideje. No, zanat više nije bitan kao prije, kaže umjetnik.

– U grafici danas nema granica u izrazu. Do sada su se u grafici koristile nekadašnje industrijske tehnike, to jest ako neka tehnika nije rentabilna u industrijskoj štampi, onda je umjetnici prihvate. A danas se po prvi put dešava da umjetnici koriste najnovija naučna dostignuća, koriste 3D štampače, kolorne, UV štampače... nema nikakvih ograničenja – objašnjava on.

Toljić je izveo generacije grafičara na put, a upoređujući vrijeme kad je on studirao ističe da je na fakultetu više izučavao zanat, nego špo je to bilo po njegovoj mjeri. Prisjeća se da je na drugoj godini intenzivno slikao da bi se prebacio na slikarstvo. No, tada upoznaje profesora Boška Karanovića koji je imao savim drugačiji pristup i "vidio da tu za njega ima mjesta". Zahvaljujući njemu Toljić će ostati na grafici.

– Bilo mi je stalo da se izrazim, a ne da budem majstor neke grafičke tehnike. U kontaktu sa profesorom vidio sam da nema smetnje za to – istakao je on.

Ako čovjek ima šta da kaže nije bitno u kojoj će to umjetničkoj disciplini da izrazi. Slikari su se izreda, od Stojana Ćelića do Pikasa, bavili grafikom, a grafičari slikarstvom i skulpturom. Granice su se i u 20. vijeku, a posebno danas, raspale i ljudi se izražavaju slobodno, ističe Toljić.

Bez obzira što je umjetničko stvaranje neka vrsta reakcije, ili odraz na stvari koje ga okružiju, Toljić kaže da ne bi volio da se njegovi radovi posmatraju kao angažovani.

– Politika je ovakva ili onakva, nepravda... to je staro koliko i svijet. Ne bih želio da to bude neka rodoljubiva pjesmica, radije bih da moje grafike budu samo pjesme. Opismenili smo se u tom jeziku, govorimo njime i želim da pričamo o ljepoti. Grafike su dosta tamne, ali ne da bi neko pomislio da je ovo vrijeme u kojem živimo tamno. Jedan moj drug je rekao: "Duša se moja hrani gdje ničeg nema". Ovdje imamo dosta tamne površine, koje kad se gledaju iz daleka osvoje tom tamom i čini se da nema sadržaja. Ali, čim se priđe vidi se sadržaj, crno na crnom, ima neke suptilne vrijednosti u tome – objašnjava prof. Toljić.

Veza njegovih grafika predstavljenih na ovoj izložbi je, kako je zaključio, minimum svjetla dovoljnog da može da se izrazi.

S.ĆETKOVIĆ