Odluku o nagradama za djela visoke umjetničke vrijednosti objavljena prvi put u 2023. godini, donio je Upravni odbor zadužbine, koji čine članovi SANU: Matija Bećković, Zlata Bojović, Jovan Delić, Dušan Kovačević i Milosav Tešić.
Zbirku kratkih priča "Međustanica" objavilo je Kosmos izdavaštvo iz Beograda, a u izdanju Narodne biblioteke "Žarko Zrenjanin" iz Zrenjanina štampana je zbirka pjesama "Hvatanje mesečine" Gordane Đilas.
O Uljareviću je u prisustvu brojnih akademika, poslenika kulture, pisaca i predstavnika medija juče u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti besjedio Matija Bećković, dok je Jovan Delić govorio o Gordani Đilas.
- Od kada se piše na telefonu počinje i zlatno doba kratkih formi. I "Međustanica" je knjiga crtica, pričica, pesmica u prozi, romana u jenoj rečenici eseja o piščevoj poetici. Uputstvo za sklapanje pazli, a ujedno je ključ za razumijevanje knjige koji nejasno čini još nejasnijim - rekao je, između ostalog, akademik Bećković.
Radomir Uljarević sažeo je u knjigu kratkih priča "Međustanica" devedesetak munjevitih pogleda i viđenja, iskošenih, očuđenih, ironičnih, često komičnih, lirski stegnutih i zgusnutih, često nevjerovatnih, gotovo fantastičnih, ali istinitih kao fotografski snimak sa zvučnim zapisom, ostvarivši neobičnu, inovativnu knjigu kojom je obogatio žanr srpske kratke priče. U tu inovativnost ugrađeni su, pored drugog, i veoma efektno upotrebljeni primjeri iz kolokvijalnog idioma. Neobično, šarmantno, često duhovito, ponekad šokantno, uvijek dragocjeno i autentično.
Nakon što je nagradu primio, Radomir Uljarević je u svojoj besedi najprije podsjetio na legendarnog Branka Ćopića, citirajući znamenitog srpskog pisca, i napomenuvši da su već četiri decenije prošle od njegove oporuke "Zbogom, lijepi i strašni živote!".
Uljarević je objavio više od 20 knjiga poezije, a o njegovom pjesništvu objavljene su i dvije knjige kritika. Za književni rad dobio je više nagrada, među kojima i "Risto Ratković", "Velika bazjaška povelja", "Zmajeva nagrada" Matice srpske. Radomir Uljarević je rođen 1954. godine, u Vrbici, opština Nikšić. Glavni je urednik u izdavačkim kućama "Oktoih", Podgorica i "Štampar Makarije", Beograd. "Međustanica" je njegovo prvo prozno djelo.
Povodom nagrade Zadužbine "Branko Ćopić" u izjavi za "Dan" rekao je da nagrade najčešće pomažu da autor samokritički sagledava vlastiti tekst.
- U mom slučaju samo produbljuju sumnju da li nagrađeni stihovi ili priče uopšte zaslužuju da budu nagrađeni. A ta sumnja izoštrava pogled, na veliku misteriju - pogled na unutrašnji svijet, i ona otvara prozor u nevidljivo… tako se prikradamo sebi zagledani kroz taj prozor u sopstvo. Pišući, ja sam provirivao kroz taj prozor i čudio se šta sve ima unutra, a da o tome ne znam ništa – kao da se otvara velika tajna mene, tako zagledan unutra jedva prepoznajem sve što je spolja - jer unutra se smjenjuju mrkli mrak i zasljepljujuća svjetlost. Ja - to je zaista velika fascinirajući misterija. A što je paradoksalno - tako se, unutra, sagledava i spoljašnji svijet...- kaže Radomir Uljarević.
Govoreći o nagrađenom djelu Gordane Đilas, Jovan Delić je, pored ostalog, istakao da njena poezija „zgušnjava i uteže svijet, pa pjesnička slika svijeta skupljenog u užarenu grudvu stihova, postaje poetička žiža one osjećajne, tople, snovidovne i evokativne knjige.
- Oksimoron „užarena grudva“, pretvara snijeg u vatru, ostvarujući jedinstvo nebeskog i zemaljskog. U snijegu, na zemlji, na prostranoj ravnici, trepere iskre i presijavaju se zvijezde, i nebo, pa se i taj astralni svijet zbija u užarenu grudvu, zadržavajući svoju kosmičku prirodu i astralni svijet je skupljen i stegnut u grudvu snijega u stvarnoj dječjoj ili evociranoj bakinoj ruci, pa onda u grudvu stihova Gordane Đilas. Zato je prirodno što ova poezija tematizuje „vidanje ožiljaka“ - rekao je, pored ostalog, Delić.
Zahvalivši na uručenom priznanju, Đilas je rekla da su poslije bukvara prve knjige koje je pročitala upravo Ćopićeve, te da su je usmjerile prema literaturi, „budeći znatiželju i radoznalost, ponekad bivajući i najboljim prijateljima punim razumijevanja u vrijeme odrastanja“.
- Taj trajni pečat je zalog svih mojih daljih čitanja i pisanja. Ćopićeva priča postala je mjera kojima sam mjerila sve potonje pisce koje sam slušala ili čitala - istakla je Gordana Đilas u besjedi.
