Dramaturg komada "Magareće godine" je Vuk Draganić, a režiser Andrija Rašović. Predstava je nastala po istoimenom djelu Branka Ćopića. Scenografkinja je Smiljka Šeparović, a kostimografkinja Mia Đurović. Uloge tumače Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.
Kako je istakla v.d. direktorke Gradskog pozorišta Ivona Čović Jaćimović, ova mlada autorska ekipa uložila je veliki trud prilikom rada na predstavi. Napominje da je podgoričko Gradsko pozorište otvoreno za mlade autore, jer smatraju da mladima treba dati šansu da se oprobaju, da rastu, da stasavaju. Čović Jaćimović posebno apostrofira potrebu da profesori pruže podršku svojim studentima. Naročito kada su u pitanju njihovi prvi profesionalni pokušaji.
– Jako bi bilo lijepo da profesori budu podrška studentima kada je u pitanju proces rada, da se pojave na probama, da im daju sugestije, korekciju... Lako je kritikovati mlade ljude, to je danas najlakše - rekla je Čović Jaćimović, napominjući da su greške na početku rada nešto prirodno i očekivano. Podrška je, kaže Čović Jaćimović, zajednička obaveza starijih prema mlađim kolegama. Ona je navela i da će predstava biti kao i njen autor - čista, emotivna, neposredna. Istakla je i potrebu da se s mladim ljudima radi otvorenog srca i dati im podršku. Odnosno, dodala je, potrebno je da otvorimo srca za ono što imaju da kažu mladi i da ih ne kritikujemo, naročito pozivajući profesore da djeluju u skladu sa suštinom njihovog poziva.
Reditelj Andrija Rašović napominje da se može reći da je ovu predstavu režirao dječak, ali iako neiskusan, otvoren za saradnju. Kako je naveo rad na Ćopićevom djelu vratio ga je u djetinjstvo kada mu je majka čitala Ćopićeve "Doživljaje mačka Toše". Kako ističe oduševljava ga jednostavnost i ljepota izraza, emocija, događaji koji traju, kazao je Rašović.
– Naše "Magareće godine" su omaž lirskom, onome što je Ćopić osjećao i čega se sjećao čitavog svog života - kazao je Rašović, podsjećajući i na nepravde, kao i pobune koje je Ćopić vodio za života.
Mladi reditelj je napomenuo da je predstava i neka vrsta ispravke nepravde nanesene Ćopiću, i to kroz ljubav.
– Odnosno, da kažeš sistemu i nekim ljudima koji čine neku nepravdu, da nije u redu da budemo zakinuti za mladost - rekao je Rašović.
Dramaturg Vuk Draganić kaže da su "Magareće godine" predstava o pobuni koja se prvenstveno ostvaruje kroz stih - poeziju, lirsko.
– Mislim da je važno buniti se, mislim da je važno pisati poeziju, i na kraju, kako Ćopić kaže - čitavo njegovo stvaralaštvo je na granici između mašte i stvarnosti - rekao je Draganić, potkrepljujući to rečenicom iz Ćopićevog djela, gdje kaže da se mjesec može dohvatiti golim rukama. Ističe da misli da su uspjeli da pronađu Branka Ćopića.
Glumac Željko Caja Radunović istakao je zadovoljstvo radom na ovom projektu, poručujući da bi bilo dobro da mladi zadrže u sebi iskrenost, čednost, ljepotu življenja, sve ono što krasi divne ljude i da ne dopuste da u njihove živote uđe ono nevrijedno.
Glumac Dejan Đonović istakao je da mladi ljudi danas znaju da kažu "ne" i "ne želim", što je po njemu prvi korak ka oslobađanju i ljubavi.
– "Neću" i "Ne želim", toga nama fali generalno u društvu - kaže Đonović, jer se, kaže, odatle počinje mijenjati i sistem koji želi da nas ostavi na jednom nivou, da nas zaustavi.
Glumac Luka Stanković kaže da je zahvalan na tome što su stalno tokom rada vraćani na pitanje jednostavnosti, i da, kako je rekao, "pokažemo da poetičnost nije sinonim za patetičnost".
