Publika ”Trga od ćirilice” / -festival "trg od ćirilice"

Najdosljedniji pristalica narodnog jezika

U znaku jubileja - 200 godina od rođenja srpskog književnika i diplomate iz Paštrovića, Stefana Mitrova Ljubiše, čuvenog po svojim pripovijetkama, koje su svrstane u remek-djela srpske književnosti 19. vijeka, proteklo je deseto veče 11. "Trga od ćirilice", stoji u saopštenju festivalske pres službe. O životu i značaju Ljubišinog djela govorili su dr Budimir Aleksić i Želidrag Nikčević

Najprije je lik i djelo Ljubiše približio publici dr Budimir Aleksić, podsjećajući da se ovaj pisac i narodni tribun opismenio tek sa 14 godina, a da se književnosti okrenuo u zreloj dobi.

– S.M. Ljubiša bio je jedan od vođa srpskog nacionalnog preporoda u Boki, zastupnik u Dalmatinskom saboru i Bečkom parlamentu, nosilac srpske nacionalne ideje, narodni tribun, književnik, prevodilac, pjesnik, daroviti pripovjedač, tvorac nenadmašnih umjetničkih pripovjedaka na nacionalnoj istorijskoj osnovi, vrstan stilista, te jedan od najdosljednijih pristalica narodnog jezika - navodi dr Aleksić, ističući da je Ljubiša svojom osobenom prozom označio prelaz iz romantizma u realizam i dao izuzetan doprinos srpskoj književnoj baštini. Profesor je u svom izlaganju iznio niz teza o Ljubišinoj nacionalnoj ideji, političkoj djelatnosti, kao i o njegovom irazito kvalitetnom kulturnom i književnom djelovanju.

– Ljubiša je počeo rano da piše, ali se svojim pripovjedačkim darom počeo baviti tek u petoj deceniji svoga života. Pripovjetke su mu izlazile u najuglednijim tadašnjim listovima i časopisima - naveo je Aleksić, podsjećajući da je sam Ljubiša govorio da mu je namjera bila da kroz književnost očuva znamenite događaje svoje otadžbine, a uzgred da opiše način življenja, mišljenja, razgovora, napor, vrline, mane i poroke svojih zemljaka, "pa sve to da predam potomstvu onako kako sam čuo i upamtio od starijeh ljudi, jer vidim da se svaki dan te stvari preobražuju i ginu, sve što je napredniji doticaj i poplavica tuđinstva."

Želidrag Nikčević se osvrnuo na jedan naizgled sporedan, ali izuzetno važan "ambijentalni aspekt" S.M.Ljubiše, što podrazumijeva sveobuhvatne motive njegovog stvaranja, koji su nama u očuvanju pouzdanog kulturno-identitetskog kursa posebno važni.

"Njegova proza je ne samo Njegoš u prozi, nego je to narod malih priča", zapaža Nikčević, tumačeći književno stvaralaštvo ovog velikog pisca. Kod Ljubiše je pisanje definisano kao "povratak, zavičaju, majci ili materinom mlijeku", zapaža Nikčević i dodaje da se "u osnovnom sloju Ljubišinih pripovijetki primjećuje jedna nostalgija za skoro potonulim slovenskim svijetom". Unutar Ljubišinog stvaralačkog opusa, provlači se neka nit svojevrsne pripovjedačke gerile, zaključuje Nikčević, napominjući da su njegovi tekstovi "etnografski dokument prvog reda".