Književnici i prijatelji okupili su se da odaju pjesnički omaž poznatom pjesniku, nesebičnom intelektualcu, kulturnom i društvenom posleniku Veselinu Vesu Rakčeviću. Predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, književnik Novica Đurić je kazao da je pjesnik, prevodilac, esejista, novinar, gimnazijski profesor Veselin Rakčević, bio osoben čovjek, veliki drug i prijatelj. On je kazao da Rakčevićeve kolege književnici moraju da podsjećaju na sve dobre riječi koje je on zavještao svojim djelom.
– On je bio pjesnik ljepote, ljubavi, a istovremeno i pjesnik tuge. Kada pročitate njegove pjesme onda ćete vidjeti kako je knjiga prepuna pisama. Veselin je cijelog života pisao pisma, pisma iz Titograda, iz Podgorice, Berlina, Moskve, pa opet pisma iz Moskve - ta vječna inspiracija majčice Rusije, satkana je u stihovima Veselina Rakčevića – kazao je on.
Šta god da je radio i o čemu god da je pisao, Rakčević je bio pjesnik koji je, iznad svega, najviše volio svoje ognjište.
– On nikada nije pravio razliku između života, smrti i poezije. Uistinu nema pjesnika u kome nije satkana ta emocija, i ako tu emociju pjesnik nije prenio u svojim djelima, a to je u Vesovoj poeziji od korice do korice prisutno – kazao je Đurić.
Pjesnikinja Milica Bakrač je kazala da je najviše voljela i poštovala jezik kojim je Rakčević stvarao.
– Ono što sam najviše poštovala u književnosti Veselina Rakčevića i što sam iskreno voljela, osim književne ljepote njegovog djela, jeste jezik i pismo na kojem je ono stvarano. U najtežim vremenima za srpski jezik i ćirilicu, jezik srpski Veselina Rakčevića gradio je spokojnu kuću za pjesnikov narod. Iako je njegova britka, poetska riječ katkad postala prećutana i u svakodnevnoj ljudskoj komunikaciji ona se preliva u stih. I danas, kad pjesnik nije fizički prisutan taj plamen ne jenjava jer svako njegovo slovo čuva dobrotu – kazala je ona.
Urednica Tribine "Riječ" Milica Kralj je istakla da je Rakčević je slutio naše vrijeme kolektivne zabrinutosti, bez izlaza, čak i tuge, ali i naše pobjede. Žanrovski raznoliki književni opus Veselina Rakčevića obreo se u knjigama poezije, esejistike, prevodima sa bugarskog i ruskog jezika, dokumentarnom romanu, komediji, novinarskim tekstovima, posebno iz pozorišne oblasti i izvještaja sa ratišta `90. godina prošlog vijeka.
Ona je kazala da je Rakčević bio rodoplemeniti pjesnik, rodoljub, najvišim etičkim samjeravanjem sa visovima crnogorske istorije, časti, poštenja, ugleda i junaštva.
Književnik Perivoje Popović, kojeg sa Rakčevićem vezuje višedecenijsko prijateljstvo, kazao je da nijedna relevantna kulturna, književna, obrazovna, informativna pa ni politička istorija velike zemlje Jugoslavije, Crne Gore u njoj i van nje... "neće biti dostojna istine, ako određen broj stranica ili redaka bar, ne posveti stvaraocu Veselinu M. Rakčeviću".
Bio je predani kulturni poslenik, politički djelatnik od znamenite `68, pa i prije, podsjetio je Popović.
– On je Pjesnik Posvećenik bez ostatka i prigovora, pogotovu usred ovog bolom i vatrom načetog Ognjišta na raskršću. Rakčević je Pjesnik i kad se oglašava prozom i kad prevodi bugarske pjesnike od imena i trajanja i kada njega prevode na strane jezike i kada ocjenjuje i čestito podržava druge stvaraoce – srpski poeta iz Čestite Stare Crne Gore, gdje je amanet Crnojevića štamparije iznad ovovremenih zlusudbinskih iskušenja – kazao je Popović.
Program održan u prisustvu članova porodice Rakčević, vodio je Dragan Alorić.
