
Književnik Veselin Rakčević preminuo je prekjuče u 77. godini u Podgorici. Rođen je 1946. godine u Podgorici. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Napisao je devet zbirki poezije, jedan roman i dvije igrane drame. Preveo je devet zbirki bugarske poezije i objavio dvije antologije bugarske poezije.
Književnim radom bavio se od gimnazijskih dana. Radio je kao gimnazijski profesor, novinar "Pobjede" i "Tribine" i urednik privredne štampe. Bio je urednik "Tribine u 18" u NB "Radosav Ljumović". Njegova poezija prevedena je na više svjetskih jezika.
Bio je potpredsjednik i član Udruženja književnika Crne Gore i član Saveza novinara Srbije i Crne Gore.
Najznačajnije nagrade Veselina Rakčevića su: Nagrada RTV Titograd, prva nagrada Studentskog grada Beograda, "Pesnički prsten Subotice", prva nagrada "Abraševićevih večeri poezije", nagrada "Marko Miljanov", "Vidovdanska povelja", prva nagrada na međunarodnom festivalu poezije u Sofiji 2012, internacionalna nagrada za poeziju "Penjo Penev" Bugarska, 2014.
– Da je ovo vrijeme nekad bilo kao nekad ono staro, tradicionalno, ja bih se oprostio sa Veselinom Mitra Tomova Rakčevićem riječima: "Zbogom čovječe, pjesniče, brate, junače". Međutim, kako ovo vrijeme u kojem živimo te kategorije iz dana u dan gubi, moram da kažem iz duše i srca da je ovo lično za mene veliki gubitak i da je ogroman gubitak za srpsku književnost u Crnoj Gori. Jer, Veselin Rakčević je bio ne onaj naučeni pjesnik prevarant, on je bio pjesnička istina iz bića ličnosti. Da je bio rođen, da je pripadao nekom većem jeziku i narodu, bio bi toliko puta veća pjesnička ličnosti – kazao je pisac Perivoje Popović, dugogodišnji Rakčevićev prijatelj, kolega i drug od školskih dana.
Književnik Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore istakao je da je UKCG čuvati rakčevićevo djelo od vremena zaboravaponosno što je bio decenijama njegov član i u njegovom najužem rukovodstvu.
– Među desetine pjesničke bratije preselio se u vječnost pjesnik, eseista i boem Veselin Rakčević. Još među đacima podgoričke gimnazije odzvanja njegov pjesnički glas, profesora koji je divno govorio pieziju i učio ih kako je poezija "zor djevojka" svakog vremena i amajlija ljudske duše. Nijesu ga zaboravili ni brojni ljubitelji poezije kojima se zajedno sa pjesnikom Perivojem Popovićem, obraćao u gradskoj biblioteci. Udruženje književnika Crne Gore čuvaće njegovo djelo od vremena zaborava ponosno što je bio decenijama njegov član i u najužem rukovodstvu. I Vesov odlazak je povratak u biblioteku neprolaznih knjizevnih djela – kazao je Đurić.
Nenadno, da ne uznemiri ovaj ionako uznemireni i uzburkani svijet, i ne potrese rodnu grudu čije je sve potrese i nemire itekako osjetio u vlastitom životu, i čiju su dušu itekako "bolele sve rane roda" - otišao je naš pjesnik, naš prijatelj, naš Veso Rakčević, rekla je pjesnikinja Milica Kralj.
– Onako kao što u osami radne sobe piše Pesmu, onu jedinstenu, osobenu, koja će narasti u samosvojnu knjigu, u pjesničko svjedočanstvo, u kojoj će sabrati sve krizne tačke trajanja i istrajavanja na svom maternjem tlu, u svom srpskom jeziku, i svojim ćiriličnim pismom ostaviti trajni zapis u čijoj osnovi se nalazi neposustali i nepromjenljivi etički kod, izrekao je istinu ovom vremenu. Sopstvene rane i bolove blažio je bezmernom privrženošću, i isto tako uzvratnim jedinstvom porodične ljubavi i porodične sreće, onog trajnog nezamjenljivog okrilja, i pažnjom i odanošću prijatelja pjesnika, svih onih sa kojima je uporno, predano i istrajno ispisivao ono tajnotvorno Slovo koje seže u dubinu iskona. Otišao je pjesnik rodoljub, pjesnik lirik, pjesnik borac, novinar, čovjek čija je sama stamena pojava, kao i samo ime – označavala radost susretanja, radost bivanja, radost stvaranja. Tugujem za prijateljem, tugujem za Pesnikom čija se nezlobiva duša preselila u večnost! – navela je pjesnikinja.
Njegovim odlaskom knjiga Udruženja književnika Crne Gore zasigurno postaje siromašnija, kazao je književnik Aleksandar Ćuković.
– Pjesnik Veselin Rakčević otišao je tiho, zagledan u "sibirske akorde" i zamišljen nad budućnošću Istoka u sebi i univerzumu, onog Istoka koji ga je determinisao kako u poeziji, tako i u svakodnevnom životu, rekao je književnik Aleksandar Ćuković. Svakim stihom, vizionarski je bio okrenut Volgi i Donu, "Vaseljeni neuništivoj", veličajući i diveći se istovremeno i Romanovu i Žukovu. Spajajući nespojivo zaustavljao je vrijeme u tamnoj i uprljanoj paučini sadašnjice koju iz temelja trese nejasan vjetar bliske budućnosti. Jedan od najupečatljivijih poetskih susreta ovog autora jeste susret sa istorijom, sopstvenom i kolektivnom, iz koje je crpio odgovore za ono što je sam proživljavao. Znao je kako se priziva prošlost zarad poimanja sadašnjosti, ali i da su najbolja odbrana od svakovrsnih nasrtaja "jeka Dečanskih zvona" i "Njegošev stih" u koji je bio zaljubljen i koji mu nije dozvoljavao da na bilo koji način, kako je i sam znao reći, uzmiče od Lovćena. Imao sam tu čast da na posljednjoj Rakčevićevoj promociji knjige govorim o "Ehu beogradskih potpetica", ali i da sarađujemo po mnogim pitanjima u prethodnom sazivu UO UKCG – kazao je na vijest o Rakčevićevoj smrti pisac Ćuković.
S.Ć.
Коментари (0)
Оставите свој коментар