Višestruko nagrađivani književnik Vladimir Pištalo, univerzitetski profesor, upravnik Narodne biblioteke Srbije, svoj novi roman "Pesma o tri sveta" ("Agora") predstavio je publici u Podgorici, u knjižari "Kosmos". Djelo je već ovjenčano dvjema nagradama - "Beskrajni plavi krug" i "Dr Špiro Matijević".

U romanu "Pesma o tri sveta" glavni lik je Peraštanka, plemkinja Ozana Bolica, koju otimaju gusari i koja ne svojom voljom obilazi tri kontinenta - Afriku, Sjevernu Ameriku i Evropu, vraćajući se ponovo u Perast. Govori ne samo o jednoj vrlo mogućoj ljudskoj sudbini na prelazu 17. u 18. vijek, već i globalnoj promjeni, globalnom povezivanju.

Ovaj roman je svojevrsni povratak sumatraizma u našu književnost, kaže Pištalo, a ideja za njega se javila još prije 15-ak godina. Potakla ga je činjenica da je istorija venecijanske Boke slabo istražena. No, ovo je i umjetnički pogled na kolonijalizam, odnos centra i periferije i sukobe među civilizacijama, priča o prosvjetiteljstvu - pojava ideje da su svi ljudi ravnopravni i sistemu masovnog ropstva, a koji egzistiraju istovremeno.

– Kažem da je roman sumatraistički jer sve odjekuje u svemu - kaže Pištalo dodajući da je ovo roman o svjetskom sistemu kroz oči jedne žene, koja je postala osjetljiva na različite vrste ljepote. I to je estetska zrelost, kaže Pištalo.

Napominje i da je ovo priča o povezanosti svijeta, sličnoj onoj za koju znamo i danas.

– Taj svijet koji se povezao, to je ono što nazivam sumatraizam. Prije toga to nije postojalo jer nije moglo da postoji. Prosječan čovjek je živio 10 km oko svoje kuće, i tako je bilo dotad vijekovima - kaže Pištalo. Norma života u ograničenom arealu prvi put se mijenja u trenutku koji on opisuje u romanu, kroz oči jedne žene, koja je za tu promjenu bila otvorenija od mnogih ljudi tog doba.

Knjiga je i antikolonijalna jer, kako je Pištalo ocijenio, divno je govoriti o kulturnoj razmjeni, ali često se prenebregava da se ona dešava u uslovima neravnopravnosti, dobijajući elemente diktata.

I Nenad Šaponja, urednik "Agore", ističe da je riječ o važnoj i bitnoj knjizi naše kulture i književnosti, što je već potvrđeno nagradama, naglašavajući da roman vraća sumatraizam u našu književnost na velika vrata. Šaponja ističe da Pištalo sa svakom knjigom uspijeva da bude drugačiji, a da pritom zadrži svoj prepoznatljivi stil, svoje rečenice koje su kao okićene jelke, gdje svaka priča ima svoju priču iza sebe.

– Pištalove knjige su kaleidoskopske, jedna vrsta igre riječi, slika, percepcije, načina gledanja stvari iza stvari. Pritom, njegove priče su veoma čvrsto i jasno strukturirane - kaže Šaponja. Posebno bogatstvo je što unutar tih slika Pištalo uplete i ideje. Roman po njemu otkriva i one skrivene slojeve istorije, pružajući mogućnost da istoriju uporedimo sa stanjem svijeta danas.

Tokom večeri Pištalo je publici čitao dijelove iz novog romana.