Multimedijalna, likovna umjetnica Milka Delibašić jednočasovnim performansom predstavila je svoje najnovije umjetničko ostvarenje, izložbu "Čiji su moji snovi", postavljenu u "Botaničkoj bašti", galeriji Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Do kraja mjeseca, koliko traje izložba, Delibašić će svakog utorka i četvrtka od 19 do 20 časova izvesti performans koji je izvela i na otvaranju. Tako će publika imati priliku da vidi kako umjetnica, kako je sama rekla, sebe istovremeno doživljava kao objekat i subjekat, kako doživljava snove i stvarnost, kako tretira realnost i hiperrealnost... Tokom performansa, koji sobom nosi auru kontemplativnosti, jednako kao i tenzije, dok leži na podu galerije, njeno tijelo osvijetljeno je sijalicom koja se klati, dok se istovremeno na osam ekrana, većih i manjih, smjenjuju video-radovi koje je snimila na Slanom jezeru kod Nikšića, kao i u studiju-sobi.

Nakon performansa uslijedio je razgovor Milke Delibašić sa kustoskinjama Teodorom Nikčević, Milenom Jokanović i Nevom Lukić. Jer, izložba "Čiji su moji snovi" dio je projekta "Raskršće slike" tri kustoskinja iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Kustoskinje i umjetnica razgovarale su o izvorima i procesu nastanka ove izložbe i performansa, kao i o njihovoj saradnji, a u okviru "Raskršća slike" koji izvrće uobičajeni način rada pa se tako umjesto jednog, pojavljuju čak tri kustosa a jedan umjetnik-ca. Nije izostalo ni iznošenje prvih utisaka nakon urađenog i viđenog neposredno, jer su Jokanovićeva i Lukićeva do otvaranja bile uključene u realizaciju izložbe onlajn. Istaknuto je da je ovaj projekat zanimljiv i jer kustoskinje nisu "reagovale" na već postojeći rad, već na nešto što tek treba da se desi, pa nisu bile u uobičajenoj ulozi "čuvara", već su od početka pratile nastanak rada. Inicijalni korak bio je rad Delibašićeve "Leptirov san", inspirisan istoimenom pričom kineskog mislioca Džuang Cea. Suština se svodi na to da Ce govori o dvostrukosti sna, odnosno, da ne zna da li je čovjek sanjao da je leptir, ili obrnuto.

Tokom razgovora Delibašić je istakla da se dosad uglavnom bavila performansom kako bi pojasnila društveni kontekst, dok se sada fokusirala na individualni osjećaj. Riječ je o svojevrsnom duplom performansu jer se jedan dio dešava na ekranima, virtuelno, a drugi neposredno, fizički pred nama. Sve to je naravno uslovljeno digitalizacijom i tehnološkim napretkom. Interesuje je i traganje za odgovorom na pitanje šta je to realno, a šta je san, šta je realnost, a šta hiperrealnost, odnosno spoznaje nas samih, gdje više nijesmo sigurni što je realna slika nas i našeg tijela. "Na kraju svelo se to na jedno, moje tijelo i lično pitanje mog odnosa sa sopstvenom slikom", kaže Delibašić.

U razgovor se uključila i publika koja je prisustvovala otvaranju izložbe.

Ž.J.