Ovom prilikom uručena je i nagrada „Milčik“, a ove godine laureat je vizuelni umjetnik Aleksandar Ostojić, koji je dobio priznanje za rad „Ekstraktivizam sjećanja“. Odluku o dobitniku donio je stručni žiri u sastavu Irena Lagator Pejović, Ivan Šuković, Milica Mijajlović i Roxana Fabius. „Milčik“ su Ostojiću uručili Aleksandar Čilikov i Milija Pavićević, a po čijem zajedničkom radu je i naslovljena ova nagrada. Žiri je pohvalio i radove Jelene Pavićević Marković i Azre Omk, čiji je performans „Mir, mir, mir, niko nije kriv“, koji je realizovala s kolektivom „Sveljud“ izveden pred uručenje nagrade Ostojiću.

Kako je u razgovoru s novinarima Ostojić pojasnio rad „Ekstraktivizam sjećanja“ se sastoji od video rada i instalacije na podu od praha lignita. Radom se tretira, kako navodi umjetnik,  „ideologija“ ekstrakcije, a koja je neodvojiva od rudarstva. Napominje da toj „ideologiji“ ekstrakcije on, kao i svi ostali građani Pljevalja, neposredno svjedoči, sa svim njenim pozitivnim i negativnim posljedicama.

– Ključ mog rada je priča o ekstrakciji sjećanja, ali i zemljišta koje se pomjera, gdje pritom nema mogućnosti da se jedno takvo sjećanje nadomjesti - kaže Ostojić.

Napominje i da se u ovom radu bavi pitanjima koja njega kao vizuelnog umjetnika zanimaju. U prvom redu to je organizacija materijala - pulverizovanog lignita.

– Ovaj lignit na podu formiran je u jednoj apstraktnoj geometrijskoj formi pravougaonika, a koja je oblikovana idejom da posmatrač i ne može da razumije o čemu se radi dok ne vidi propratni dokumentarni materijal. Ta dokumentacija dopunjuje i prikazuje pravo lice tog materijala - kaže Ostojić.

Činjenica da je najtvrđi ugalj pretvoren u prah, kaže, nije njegov učinak, već je kao takav, standardizovan izašao iz Rudnika uglja Pljevlja. Zato svaki segment njegovog rada ima dokumentarni karakter. Jer, lignit u prahu posljedica je svakodnevnih istraživanja svojstava uglja u pljevaljskom Rudniku, i ovo je standardizovan proizvod.

Insistira na pitanjima vezanim za proces rada, kao i na standardizaciji u umjetnosti uopšte, jer ga to kao umjetnika zanima.

– Pitanje standarda je opšte mjesto u umjetnosti. A, ovdje se radi o standardizaciji eksploatacije, standardizaciji proizvoda, i to ne samo eksploatacije lignita, već i umjetnika i umjetničkog rada u lokalnoj sredini u kojoj umjetnik djeluje - naveo je Ostojić.

Pored rada Ostojića i Pavićević Marković, publika može pogledati i ostvarenja Aleksandre Aranitović, Ane Raičević, Brana Martinovića, Branke Kovačević, Ivane Milić, Željke Jovićević, Nikole Pavlićevića i Saške Bojić.