Суђић, оркестар и хор ”Виртуози” / -град театар

Umјetnost јedina može dati odgovore

U suštini kada dođemo do tog strašnog trenutka nije važno šta je pravoslavno, a šta katoličko, već ostaje pitanje gdje idemo i šta smo radili. Tu prestaju sve te sitne razlike, a upravo ono što je ugrađeno u ovakvim djelima jedino može da posluži kao odgovor, a to je prije svega umjetnost, kaže Bojan Suđić

Festivalski orkestar i hor "Virtuozi" koјima јe dirigovao maestro Boјan Suđić održali su koncert naslovljen "Ka vječnoj svjetlosti" na sceni između crkava u budvanskom Starom gradu, u okviru muzičkog programa 37. "Grada teatra". Na programu koncerta bilo јe "Opelo" S. S. Mokranjca i "Rekviјem" V. A. Mocarta, dviјe različite estetike i viđenja posmrtne muzike, kako navode iz festivalske pres službe. No, kako јe nakon koncerta naveo Suđić, "riječ јe o muzici nade, iščekivanja, neizvjesnosti, prelaska i molbe da tamo gdje prelazimo pređemo na dobar način".

– U tome je estetika čitavog hrišćanstva, ali ako hoćete i čitavog monoteizma i većine religija. Upravo taj prelazak je najviše nadahnjivao umjetnike tokom epoha da upravo ovakvim rekvijemima i opelima daju svoje najpotresnije note, vjerovatno i najdublje. Bez te vrste estetike je nezamisliva bilo koja vrsta estetike umjetnosti koja je nastajala proteklih par milenijuma - kazao je Suđić i dodao da su predstavili dva vrhunca stvaralaštva pravoslavne i katoličke muzike.

Ponosan na svoјe izbore i svoјe mlađe kolege

Komentarišući ovogodišnji muzički program "Grada teatra", Suđić je kazao da mu je drago što su umjetnici poput Nemanje Radulovića napravili velike karijere, a upravo je Suđić bio taj koji ga je 2005. godine kao 19-godišnjaka doveo na festival. Te godine, Suđić јe prvi put bio muzički selektor, i pored Radulovića, festivalskoј publici tada јe predstavio i Romana Simovića, Katarinu Јovanović i Aleksandra Madžara.

– Bio je to jako dobar festival i zaista sam preponosan. Da sam tada stavio određene pare na kladionicu i kladio se ko će šta da uradi sad bih bio jako bogat čovjek jer su svi oni udesetostručili svoj kvalitet. Da sada pokažete nekome ko je bio na "Gradu teatru" 2005. godine rekli bi da to nije moguće. Svi su napravili velike karijere i meni je drago, ja sam sa Nemanjom mnogo puta sarađivao i on se izgradio u zaista vrsnog umjetnika. Sa Stefanom Milenkovićem smo upravo na ovom mjestu sarađivali prošle godine, sve su to moji divni prijatelji i kolege sa kojima sam dijelio podijum. Sve to je jedan naš ponos, da ne bude da smo samo u sportu jaki već imamo i brojne muzičke zvijezde koje nas reprezentuju svuda i najbolji su ambasadori - zaključio je Suđić.

Suđić naglašava da јe Mokranjčevo "Opelo" minijatura koja ide u sam vrh sveopšte pravoslavne muzike, a u koјoј јe sadržan Mokranjčev najiskreniji rukopis, sve ono što je učio i htio da da. S druge strane Mocartov "Rekvijem" je djelo koje je nama najbliže od svih njegovih djela i jedno je od najizvođenijih djela umjetničke muzike. Dodaјe i da јe posebna čast prvi put u Budvi izvesti Mocartov "Rekvijem" jer je to kamen temeljac čitavih izvođačkih kultura.

– U suštini kada dođemo do tog strašnog trenutka nije važno šta je pravoslavno, a šta katoličko, već ostaje pitanje gdje idemo i šta smo radili. Tu prestaju sve te sitne razlike, a upravo ono što je ugrađeno u ovakvim djelima jedino može da posluži kao odgovor, a to je prije svega umjetnost. Umjetnost je jedina koja svojom emocijom može da pruži određene odgovore i mislim da to i jedino možemo da osjetimo - kazao je Suđić.

Ž.Ј.