Inače, hronični umor je poznat kao mialgični encefalomijelitis (ME), složeno stanje koje karakteriše uporni umor koji se ne popravlja s odmorom i otežava svakodnevno funkcionisanje.

Tačan uzrok još uvijek nije poznat, iako se široko vjeruje da uključuje abnormalnosti u imunološkom i živčanom sistemu te metabolizmu. Jedna od najvećih zabluda je da je to jednostavno umor ili psihološko stanje uzrokovano stresom ili depresijom. Simptomi mogu uveliko varirati od osobe do osobe.

"Najistaknutiji simptom je uporan i neobjašnjiv umor tokom najmanje šest mjeseci, ali drugi uključuju malaksalost nakon napora, loš san, kognitivne poteškoće kao što su magla u mozgu, bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolje, vrtoglavica i gastrointestinalni problemi", naveo je ljekar Enayat.

Budući da su simptomi slični mnogim drugim stanjima, teško ga je dijagnostifikovati.

"Stanja koja dijele neke slične simptome uključuju fibromijalgiju, hipotireozu, autoimune bolesti poput lupusa ili multiple skleroze - lajmsku bolest, depresiju i postvirusne sindrome", kaže Enayat.

Dalje navodi da se mnogi ljudi bore s osnovnim dnevnim aktivnostima, poput ustajanja iz kreveta, kuvanja ili vođenja razgovora.

Ovo stanje utiče na rad, odnose i društveni život, što može dovesti do izolacije, finansijskih poteškoća i emocionalnog stresa. Za razliku od bolesti kod kojih odmor dovodi do poboljšanja, kod sindroma hroničnog umora napor može pogoršati simptome, zbog čega su ritam i upravljanje energijom ključni.

Faktori rizika su virusne infekcije, poput žlijezdane groznice, disfunkcija imunološkog sistema, genetske predispozicije i hormonske neravnoteže. Takođe, hronični stres i trauma mogu doprinijeti disregulaciji nervnog i imunološkog sistema, dodatno povećavajući rizik.

Zbog toga, ako osjetite umor koji ne prolazi ni nakon odmora i utiče na svakodnevni život duže od šest mjeseci, zajedno sa simptomima kao što su magla u mozgu, bolovi u mišićima ili vrtoglavica, neophodno je da se posjetite ljekara.