Nalaz ukazuje na mogućnost da puštanje određene vrste muzike može biti od koristi za brži rast usjeva i bujnije bašte.
- Da li možemo da utičemo na mikrobne zajednice zemljišta ili biljaka u cjelini? Da li možemo da ubrzamo proces obnove zemljišta stimulisanjem Zemlje prirodnim zvukovima? Kakav bi to uticaj mogao da ima na faunu zemljišta? Mnogo je važnih pitanja koja nas zaokupljuju i na čemu radimo, rekao je glavni autor studije, Džejk Robinson sa Univerziteta Flinders u australijskom gradu Adelaidu.
Može li puštanje Mocart muzike da podstakne rast biljaka? Dugo je to bio predmet naučne rasprave. Američka TV emisija „Razbijači mitova“ testirala je hipotezu, otkrivši da su biljke izložene death metalu i klasičnoj muzici nešto bolje od onih koje nisu bile izložene muzici, ali su rezultati odbačeni kao neubjedljivi.
Ali s obzirom na to da je biljni svijet danas suočen sa nizom izazova i problema za koje je odgovoran čovjek, kao što su erozija zemljišta, krčenje šuma, zagađenje i sve veća opasnost od izumiranja pojedinih biljnih vrsta, naučnici strahuju da će budućnost svjetskog biodiverziteta i usjeva biti ugroženi.
Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu „Biology Letters“, „uloga akustične stimulacije u promovisanju oporavka ekosistema i održivih sistema ishrane ostaje nedovoljno istražena“.
Na osnovu prethodnog rada u kom su bakterije E. coli bile izložene zvučnim talasima, tim australijskih istraživača odlučio je da procjeni efekat zvuka na brzinu rasta i proizvodnju spora gljive Trichoderma harzianum.
Ova gljiva se često koristi u organskoj poljoprivredi zbog svoje sposobnosti da zaštiti biljke od patogena, poboljša količinu hranljivih materija u zemljištu i ubrza njihov rast.
Tako su australijski istraživači napravili male zvučne kabine u koje su postavili petrijeve posude pune gljiva.
Umjesto pop hitova, svirali su „Tinnitus Flosser Masker na 8 kHz“, sredstvo za maskiranje ambijentalne buke. To je zvuk iz jednog od brojnih jutjub video snimaka o bijelom šumu, kombinaciji različitih zvukova na različitim frekvencijama koje ljudsko uho može da čuje, a namijenjen je smirivanju tinitusa ili pomoći bebama da zaspe.
- Zamislite da čujete zvuk starog radija između kanala. Izabrali smo ove monotone zvukove iz kontrolisanih, eksperimentalnih razloga, ali je možda bolji raznovrsniji ili prirodniji zvučni pejzaž, rekao je Robinson za AFP, prenosi N1.
Gljive reaguju na zvučne talase
Petrijeve posude su bile izložene ovom zvuku pola sata dnevno na nivou od 80 decibela. Nakon pet dana, otkriveno je da su i rast i proizvodnja spora bili veći među gljivama koje su bile izložene zvuku u poređenju sa onima koje su rasle u tišini. Iako daleko od konačnog rješenja, istraživači su iznijeli potencijalne razloge za to.
Objasnili su da se akustični talas može pretvoriti u električni naboj koji stimuliše gljive pod onim što je poznato kao piezoelektrični efekat. To je fenomen stvaranja električnog naboja (a samim tim i električnog napona) na površini posebno isečenog kristala, koji se elastično deformiše spoljnom silom.
Druga teorija se odnosi na sitne receptore na gljivičnim membranama zvanim mehanoreceptori.
Oni se mogu uporediti sa hiljadama mehanoreceptora na ljudskoj koži koji igraju važnu ulogu u našem čulu dodira, što uključuje reagovanje na pritisak ili vibraciju.
- Pretpostavljamo da zvučni talasi stimulišu ove mehanoreceptore u gljivama, koji zatim pokreću kaskadu biohemijskih događaja koji uključuju ili isključuju gene, kao što su tipovi gena odgovorni za rast, rekao je Robinson.
On je dodao da preliminarna istraživanja ukazuju na to da gljive reaguju na zvuk, ali još uvijek ne znamo da li ovo takođe koristi biljkama.
- Dakle, to je naš sledeći korak u istraživanju, zaključio je Robins.
