Današnji magarac udomaćen je prije 8.000 godina, vodi porijeklo iz Afrike, a širenje na evropski kontinent išlo je preko mediteranskih zemalja. Radnu sposobnost ove životinje, njegovu skromnost u pogledu hrane i vode posebno su cijenili poljoprivrednici, trgovci i putnici.

Prvobitno je korišćeno magareće meso i koža, a kasnije se razvila i radna uloga.

Krajem 20. vijeka magarac se rijetko sretao, mogao se vidjeti jedino u stadima nomada ili kao turistička atrakcija.

Danas postoje farme koje su razvile svoju proizvodnju u pravcu proizvodnje magarećeg mlijeka, pružanja usluga agro-turizma, hipoterapije – druženje djece sa magarcima zbog bolje socijalizacije i zbližavanje s prirodom. Sve značajniji su i kozmetički proizvodi napravljeni na bazi magarećeg mlijeka, za kojim vlada velika zainteresovanost. Posebno je ovaj proizvod bio tražen u periodu pandemije kovida19.

Magarice se sve češće gaje zbog mlijeka koje se koristi kao dodatak ishrani za prevenciju i u liječenju nekih bolesti. One daju male količine mlijeka, maksimum je pet decilitara dnevno u piku laktacije.

Na količinu mlijeka utiču brojni paragenetski faktori - ishrana, smještaj, način muže, stadijum laktacije, a u dobroj mjeri i broj dnevnih muža. Mlijeko ima slatkasti ukus, a razlog je u većem sadržaju laktoze.

U odnosu na svima dobro poznato kravlje, magareće je providnije zbog manjeg sadržaja mliječne masti. Po sastavu najsličnije je majčinom, sadrži i do 60 puta više vitamina C u odnosu na kravlje, kao i vitamine A, D, E, visoke količine magnezijuma, kalcijuma, fosfora, kalijuma, cinka.

Zbog povoljnog sadržaja imunoglobulina u ukupnim proteinima ima antibakterijska i antivirusna svojstva te sprečava razne upalne procese, preporučuje se kod prehlada, alergija, bronhitisa, dermatoloških oboljenja.

Svoju primjenu pronašlo je i u kozmetici, pa tako se upotrebljava za pravljenje raznih masti, krema, losiona i ljekovitih kupki.

Magarci su izdržljive su i dugovječne životinje.