Prvi stavak dvomeča sa Beitarom je odsviran, i zaista nije bilo loše. Čak, nije ni ispalo rezultatski loše, za Sutjesku. Samo se treba prisjetiti neiskorištenih zicera gostiju iz Izraela. Bila je to igra, i u toj igri bejaše golova, šansi, driblinga, šuteva, povremenog majstorstva, ne previše faulova, uklizavanja, blokova, dobrih postavki timova, loših postavki timova, grešaka, gluposti. Bilo je, riječju – fudbala. To je savim dovoljno da prvi meč Sutjske i Beitara dobije pozitivnu ocjenu.
Sutjeska je igrala fudbal. Tako da se Sutjeskin poraz, bez očajanja, i sasvim trezveno, može čitati i kao dobra stvar - želja da se ne bude statista, nego protagonista, potreba da se ispolji sopstveno znanje i sopstvena moć, ma koliko ona bila, to je etički ispravna stvar. Pa makar se, i izgubilo. Dobila je Sutjeska, ako to u mije da razumije, u ovom okruženju, dvije stavri. Prva je samopoštovanje – igrao si dobro, na časkove loše, ali si igrao fudbal. Drugo – vidio si da možeš, da su neki zaista bolji od tebe, bez dileme, ali i da uzdanje u sopstveno kljuse jeste moguće. Uporedio si se boljim od tebe. To je ozbiljna, najveće dobrobit, ukoliko ga se takvim shvati, dvomeča sa izraelskim predstavnikom. Kroz odškrinut prozor, vidio si svijet i sebe u svijetu. Ne zatvaraju prozor, i pored činjenice, da si slabiji od Beitara.
Znači, i sa jačim protivnikom, igraj fudbal, i to je nešto. Ako može – može, ako ne postupi partizanski: teritoriju koju ne možeš držati, nemoj ni braniti. I nemoj nikada, pokušavati da ličiš na onog sa suprotne strane. Svakom svoje. I da, posve savremeni fudbal, ne možeš igrati, ako nemaš u ekipi bar jednog izuzetnog pojedinca na terenu, i na svakom mjestu prekaljenog profesionalca, one kojima automatizam obavlja funkciju, prije nego što prodradi inteligencija.
Fudbal piše lijepe i čudesne priče. Lopta je okrugla i prevrtljiva. Fudbaleri Sutjeske mogli bi da obave u Ploeštiju, ono što nisu u Nikšićani, da pobjede. Ipak, uzimajući sve u obzir, prolaz u naredno kolo kvalifikacija za Ligu kvalifikacija bio bi zaista istinski podvig i čudo. Ipak, čuda se ne dešavaju tek tako, bezrazložno. Sutjeska je odigrala jednu lijepu utakmicu. Sad valja odigrati još jednu. Ako se to desi, još ćemo povjerovati i da ima nade. A nada nam je nužna, u ovom onespokojavajućem vremenu. I na kraju, sve je za Sutjesku plus. Hvala FK Petrovac.
