Košarkaška reprezentacija Crne Gore završila je svoj nastup na Evropskom prvenstvu već nakon prve faze takmičenja u Tampereu.
Izabranici Boška Radovića ostvarili su samo pobjedu uz četiri poraza i time nisu uspjeli da ispune osnovni cilj – plasman u osminu finala.
Rezultatski neuspjeh nije došao neočekivano, jer je tim bio značajno oslabljen od samog početka.
Na prvenstvu nisu nastupili ključni igrači poput Bojana Dubljevića, Nikole Ivanovića, Dine Radončića, Petra Popovića, Nemanje Radovića.
Pred start takmičenja povrijedio se Jovan Kljajić, a tokom šampionata povredu je zadobio i Zoran Nikolić, što je dodatno skratilo rotaciju.
Selekcija se, praktično, našla u situaciji da se osloni na mlade i neiskusne košarkaše, sa Nikolom Vučevićem i Vladimirom Mihailovićem kako jedinima sa iskustvom igranja na velikim takmičenjima.
Ipak, i pored svih problema, očekivanja su bila veća. Navijači su se nadali borbi do posljednjeg kola, makar i uz oslabljeni sastav. Umjesto toga, Crna Gora je pokazala puno oscilacija u igri, nedostatak kontinuiteta i energije, a u ključnim trenucima jasno se vidjelo da nema previše igrača koji mogu da preuzmu odgovornost i povuku tim.
Jedina pobjeda, ostvarena protiv Švedske, bila je nedovoljna da popravi cjelokupan utisak. Eliminacija već u prvoj fazi predstavlja korak unazad.
Posebnu zabrinutost izaziva pogled u budućnost. Teško je vjerovati da će u predstojećim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo selektor moći da računa na mlade igrače koji su se odlučili za razvoj karijere na američkim koledžima.
Istovremeno, nije izvjesno ni da će se u dres reprezentacije vratiti pojedinci koji su preskočili Evropsko prvenstvo.
Sve to stvara sliku u kojoj Crna Gora, u ovom trenutku, nema dovoljno široku bazu kvalitetnih igrača da bi se nadala ozbiljnim rezultatima na međunarodnoj sceni. To je, nažalost, trenutna realnost crnogorske košarke.
Zemlja koja je u prošloj deceniji imala talenta da se ravnopravno nosi sa velikim reprezentacijama, sada prolazi kroz period u kojem nedostatak kontinuiteta, povrede i izostanci ključnih igrača postaju pravilo, a ne izuzetak.
I dok talenat nesumnjivo postoji, organizacija i sistem nisu dovoljno jaki da bi se prevazišle sve prepreke.
Odgovornost je sada na čelnicima Košarkaškog saveza Crne Gore.
Potrebno je pronaći način da se motivišu igrači da igraju za nacionalni tim, da se stvori jasna strategija razvoja i da se oformi grupa košarkaša koja će dugoročno predstavljati kostur reprezentacije.
Bez takvog pristupa, teško da će Crna Gora moći da napravi iskorak i izađe iz rezultatske krize.
Eliminacija u Tampereu treba da bude ozbiljno upozorenje.
Ne samo prolazni neuspjeh, već i signal da se mora mijenjati pristup radu, da je potrebno više odgovornosti, ozbiljnosti i vizije.
Crnogorska košarka ima talentovane pojedince, ali bez pravog sistema i potpune posvećenosti, rezultati će i dalje izostajati.
A navijači zaslužuju da vide tim koji se bori, raste i ponovo postaje konkurentan na velikoj sceni.
Radović (ne)ostaje?
Završetkom nastupa na Evropskom prvenstvu, istekao je i ugovoru selektoru Bošku Radoviću.
Dilema je da li će ostati na klupi ili će Dragan Bokan, novi predsjednik KSCG, potražiti drugo rješenje.
Poslije meča sa Velikom Britanijom, Radović je istakao da od februara, kada je osiguran nastup na kontinentalnom šampionatu, niko sa njim nije razgovarao da temu ostanka na klupi nacionalnog tima.
Zbog svega šta je uradio do sada sa nacionalnim timom, zaslužio je bar razgovor.
