Ustavni sud Crne Gore ukinuo je presudu Višeg suda u Podgorici kojom je bila dosuđena neplaćena naknada za prevoz grupi zaposlenih u Osnovnom sudu u Nikšiću od 2008. do 2015. godine, i predmet vratio Višem sudu na ponovno razmatranje. Ovaj spor je u prethodnom periodu bio osnov da veće grupe zaposlenih u javnom sektoru počnu da podnose slične tužbe tražeći naknade za prevoz za ovih sedam godina sa kamatama.
U obrazloženju suda navodi se da Odlukom o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih korisnika budžeta Crne Gore (Službeni list Repunlike Crne Gore br.10/97 od 02.04.1997 godine) zaposleni nisu imali pravo na naknadu za prevoz jer ona,"nije definisala naknadu već visinu naknade za one koji bi imali pravo na nju po osnovu nekog drugog propisa,zbog čega takva odluka nije mogla biti osnov za obračun naknade troškova prevoza".
Asanović smatra da Ustavni sud Crne Gore nije donio ispravnu odluku. On je u izjavi za portal Dan ocijenio da su zaposlenima u državnoj upravi ovakvom odlukom Ustavnog suda Crne Gore povrijeđena ljudska prava na pravično suđenje i po osnovu prava na rad i prava zaposlenih u vezi sa radom i radnim odnosom.
- Kao prvo treba razlikovati i praviti razliku između države kao organa vlasti i države kao poslodavca svojih zaposlenih i treba razlikovati javne prihode od naknade konkretno za troškove prevoza koju poslodavci pa i država kao poslodavac isplaćuje ili podmiruje svojim zaposlenima. Treba razlikovati i državnog službenika kao poreskog obveznika koji je dužan da plaća propisane poreze kao i svi drugi poreski obveznici i državnog službenika kao zaposlenog i koji ima prava na sve naknade za svoj rad iz svog radnog odnosa- kazao je Asanović za Dan.
Ocjenjuje da država kao poslodavac, mora ispuniti odluke koje javno objavi u Službenom listu.
- To je dovoljno da državni službenici kao zaposleni imaju pravo da ostvare naknadu od države kao svog poslodavca i zato pored već donijete odluke ne treba od strane države kao poslodavca svojih zaposlenih nikakav poseban zakon ili drugi propis. Drugo je propisivanje poreza i drugih javnih prihoda i dažbina od strane države i državnog organa kao nosioca vlasti i tada je obavezno da država takve svoje prihode propiše zakonom a ne nižim pravnim aktom i drugo je na osnovu toga pravo i obaveze svih poreskih obveznika pa i državnih službenika kao poreskih obveznika- naveo je on.
Asanović ocjenjuje da Ustavni sud svojom odlukom ne razlikuje državu kao organa vlasti i državu kao poslodavca svojih zaposlenih i javne prihode od naknade zaposlenih na osnovu svog rada i radnog odnosa kod države kao svog poslodavca.
- Ako po ovoj odluci Ustavnog suda Crne Gore sporna Odluka nije bila važeća za navedeni period od 2008. godine do 2015. godine jer "nije definisala pravo na naknadu već samo visinu naknade",kako to onda da je po toj istoj spornoj odluci za naknadu troškova prevoza zaposlenima je izvršena isplata naknada troškova prevoza desetinama hiljada zaposlenih korisnicima budžeta Crne Gore za period od početka od kad je važila ta odluka od 1997 godine pa do 2008 godine i to u desetinama miliona eura i da zbog toga niko ne odgovara ili nije odgovarao i zašto je onda vlada Crne Gore donijela odluku o prestanku njenog važenja tek 2015 godine i to objavila u službenom listu Crne Gore br.007/15 od 17.02.2015 godine - naveo je Asanović.
On je kazao da je nejasno kako to da je po Ustavnom sudu zakonito po istoj Odluci o visini naknade troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih kod korisnika budžeta Republike Crne Gore naknada i isplata troškova prevoza zaposlenim za period od 1997. godine do 2008 godine, a nije od 2008 godine do 2015 godine.
- Ako je to isto važilo i ista odluka od 1997. godine do 2008. godine onda ista odluka važi i od 2008. do prestanka njenog važenja 2015 godine. Ja još čuo nisam da jedna ista odluka ili propis važi nekoliko godina,pa posle da ne važi nekoliko godina,nego ili važi ili ne važi - smatra on.
Prema njegovim riječima, sadašnji saziv Ustavnog suda Crne Gore koji je donio ovakvu odluku bi trebao da odgovori ili da obrazloži prethodne odluke Ustavnog suda Crne Gore u vezi iste stvari.
- Sud je ranije donio drugačije zaključke po istoj stvari i ukinuli presude Viših sudova koji nisu prvobitno priznali pravo zaposlenih na pomenutu naknadu iz pomenute odluke i predmet vratili Višem sudu na ponovno razmatranje i postupak, da bi tada Viši sud i posle toga prihvatio i usvojio tužbene zahtjeve zaposlenih po istoj naknadi i istoj odluci.I sada te odluke sudova i isplate naknada troškova prevoza zaposlenima korisnicima budžeta važe, a ne važe druge odluke sudova i isplate naknada zaposlenima posle navedenih.To treba objasniti- kazao je on.
