Iz te nevladine organizacije naglašavaju da nije jasno koji su kriterijumi korišćeni pa da javne nabavke, koje provode organi javne i lokalne administracije i javna preduzeća (i pri tome samo one u javnom sektoru koje prepoznaje Zakon o javnim nabavkama), kao oblast budu manje rizične od urbanizma ili rada policije sa carinom.
– U prošloj godini je broj sertifikovanih službenika za javne nabavke iznosio samo 686, broj naručilaca nabavki bio je 681, a kako je vrijednost nabavki preko 809 miliona eura javnog novca, tj. novca građana ove države, onda je jasno o koliko se ogromnom prostoru za potencijalnu korupciju može govoriti – kažu iz ASP-a.
Oni podsjećaju da ranije procjene na nivou zemalja Evropske unije (EU) ukazuju da u odnosu na ukupnu vrijednost dodijeljenih javnih nabavki u "koruptivnim kanalima" završi 13 odsto.
– To je kod zemalja EU, koje se ipak ocjenjuju kao manje podložne na korupciju od balkanskih zemalja. Ako bi se u odnosu na iznos od 809 miliona uzeo taj procenat od 13 odsto, to bi značilo da govorimo o o najmanje 105 miliona koji su potencijalna korupcija. Upravo ovakve procjene jasno navode da je oblast javnih nabavki u prve dvije najrizičnije oblasti na korupciju u zemlji, te da bi nadležni morali imati jasnu strategiju kako da se kontroliše oblast javnih nabavki i da što manje javnog novca završava u privatnim džepovima – ističu iz te nevladine organizacije.
Kako podsjećaju, zvanični podaci pokazuju da je lani za jednostavne nabavke ispod osam hiljada eura, koje nijesu prošle kroz sistem elektronskih nabavki, potrošeno nevjerovatnih 64,6 miliona, a da je po ovom osnovu zaključeno preko 176 hiljada ugovora.
Radi se o direktnom izboru ponuđača uz prihvatanje profakture, fiskalnog računa ili ugovora, a u ASP-u smatraјu da јe ovih 64,6 miliona praktično potrošeno "u mraku" i maltene bez ikakve kontrole kako je trošen javni novac.
– Sada poseban direktorat u Ministarstvu finansija objavljuje godišnji izvještaj, kojim sublimira podatke o nabavkama, a izvještaj o ovim malim nabavkama do osam hiljada eura, koje se realizuju mimo elektronskog sistema nabavki, sastavljaјu tako što se oslanja na ono što im dostave obveznici nabavki. Dakle, oni uzimaju zdravo za gotovo da je tačno ono što im se dostavi i to niko ne kontroliše– smatraju u ASP-u.
Navode i da su dva osnovna načela na kojima je zasnovana Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije – vladavina prava i nulta tolerancija na korupciju, ali da izostanak suštinskih i stvarnih kontrola u odnosu na oblasti osjetljive na korupciju zapravo ukazuje da su očito po srijedi samo obične floskule i zadovoljavanje "štrikova" u ispunjavanju evropske agende.