Piše Kristina Karen za "Njujork tajms"
Prije nekoliko decenija, izraz narcisizam se rijetko upotrebljavao van klinika ili konteksta nekog istaživanja. Međutim, danas je to postala "etiketa za svako ponašanje koje nam se ne sviđa ili nas frustrira", kaže Virdžil Zigler Hil, profesor psihologije na Univerzitetu Okland u Mičigenu.
Narcisizam, dakle, potreba da se osjećamo posebno i jedinstveno, predstavlja sveprisutnu karakternu crtu. Svi je posjeduju u određenoj mjeri; oni koji se nalaze visoko na tom spektru ličnosti uglavnom su egoistični i sujetni, ali ne znači nužno da imaju narcisoidni poremećaj ličnosti (NPL).
Postoje konkretni kriterijumi za utvrđivanje narcisoidnog poremećaja. Među njima su i neodoljiva potreba da im se drugi dive, pojačani osjećaj sopstvene važnosti i nedostatak empatije prema drugim ljudima. Ove osobine nisu nešto što dođe i prođe, one postoje i mogu uticati na međuljudske odnose, posao i druge djelove života.
Koliko dobro razumijete narcisizam? Provjerite da li se pronalazite u nekom od čestih mitova iznijetih u nastavku teksta.
Mit: Najopasniji narcisi imaju poremećaj
Oni koji ne ispunjavaju kriterijume za NPL i dalje mogu nanijeti bol drugima ili sebi. Narcisoidni poremećaj je rijedak; procjenjuje se da postoji kod otprike dva posto Amerikanaca.
Ipak, nije neophodno imati dijagnozu da biste zaista bili narcis. Profesori psihologije narcise opisuju kao ljude koji ispoljavaju narcisoidno ponašanje ili osobine više nego što je uobičajeno. Tu se misli na nizak nivo empatije, samoživost, sebičnost, obmanjivanje, svaljivanje krivice i potrebu za divljenjem, statusom i validacijom, kaže Ramani Durvasula, klinički psiholog.
Narcisi su naročito opasni kad postanu osvetoljubivi ili bezosjećajni ili kad iskorišćavaju tuđe slabosti. Osim toga, teško im je da upravljaju svojim emocijama, kaže Durvasula.
Biti narcis često znači "živjeti u sjeti, strahu, sumnji, ulozi žrtve i izolovano od drugih, a to nije lijepo", kaže ona.
Mit: Narcisi su svi isti
Tokom godina, istraživači su identifikovali nekoliko tipova narcisa.
Agentski narcisizam podrazumijeva one osobine na koje ljudi prvo pomisle kad zamišljaju narcisa. Ovi pojedinci su samouvjereni, asertivni i nadobudni, fokusirani na status, moć i uspjeh.
Neurotični narcisizam karakteriše konstantna potreba za validacijom i osjetljivost na kritiku i odbijanje. Ovi ljudi obično osjećaju sramotu, anksioznost, emocionalnu nestabilnost i nesigurnost u značajnoj mjeri.
Antagonistički narcisizam ima pojedinac koji djeluje takmičarski i neprijateljski nastrojeno i iskorišćava druge. Oni su spremni da ponize druge da bi se osjećali superiorno. Takođe, manjka im saosjećanja.
Ljudi ne moraju ispoljavati samo jednu formu narcisoidnosti. Umjesto toga, oni mogu iskazivati kombinaciju sva tri narcisoidna tipa, neko može imati izražene osobine dva tipa, a manje izražene odlike trećeg.
Mit: Svi narcisi imaju nedostatak empatije
Narcisoidni ljudi su sposobni da budu i saosjećajni, ali je to uglavnom radi zadovoljenja njihovih potreba. Oni mogu ispoljiti saosjećajnost kad im nešto treba, kaže Durvasula.
Druga mogućnost je da, dodaje ona, izražavaju saosjećajnost kada žele da takav utisak ostave u očima drugih. U drugim slučajevima, moguće da razumiju potrebu za empatijom, ali im jednostavno nije stalo da je iskažu.
Durvasula dodaje da to često zbunjuje ljude koji imaju iskustva sa saosjećajnošću narcisa, kao i da ona nestaje čim oni dobiju to što im treba.
Mit: Narcis se nikad ne može promijeniti
Narcisoidnost nije statička osobina. Zapravo, njen intezitet se smanjuje tokom života, kaže Ulrih Ort, profesor razvojne psihologije na Univerzitetu u Bernu. To je, djelimično, zbog toga što se pokazuje da sa godinama jača empatija.
Postoji i istraživanje koje ukazuje na to da ljudi mogu manje ispoljavati svoje narcisoidne momente kada ih podstaknu da brinu o drugima ili preispitaju sopstvene vrijednost.
Ako narcisi zaista žele da se promijene, mogu dobiti pomoć od psihoterapeuta.
Mit: Narcisi nisu dobili dovoljno ljubavi ili pohvala od roditelja u djetinjstvu
Kad je riječ o roditeljstvu, empirijski dokazi ukazuju na suprotno. Ako roditelji imaju običaj da svoje dijete vide kao posebno ili da zaslužuje više nego druga djeca, to se, onda, može povezati sa razvojem narcisoidne ličnosti u ranoj dobi, kaže Ort.
Međutim, na uticaj roditelja mogu uticati geni, kaže profeor Bek. U stvari, istraživanja pokazuju da će dijete narcisa vjerovatno imati izražene takve osobine.
Istraživači smatraju i da drugi faktori, poput prijateljstava, ljubavnih veza i iskustava u školi i na radnom mjestu, mogu imati značajniju ulogu u razvoju narcisoidnosti nego roditelji.
Mit: Narcisoidni ljudi su obično uspješni
Sam narcisizam ne vodi nužno ka uspjehu, ali može podrazumijevati određene prednosti.
Osoba sa zdravom dozom narcisizma obično posjeduje samopouzdanje, asertivnost i snažnu motivaciju za vođstvo, rekao je Zigler-Hil, a to često doprinosi ličnom i profesionalnom uspjehu.
Mit: Narcisi imaju visoko mišljenje o sebi
Narcisizam nije isto što i osjećaj sopstvene vrijednosti. Istraživanja pokazuju da mnogi narcisi zapravo imaju krhko samopouzdanje.
"Na primjer, možda se osoba sa visokim nivoom neurotičnog narcisizma osjeća samouvjereno samo kad im drugi upute komplimente na račun izgleda ili postignuća, ali vrlo brzo postaju anksiozni ili prezrivi kad ta validacija izblijedi, zbog čega njihovo samopouzdanje stalno varira", kaže Zigler-Hil.
Ali, i oni često njeguju pretjerano pozitivnu sliku o sebi, koja zavisi od stalne potvrde iz okoline, dodao je.
Mit: Narcisi se ne kaju
"Osjećaj krivice se često pretvori u stid, a potom i prebacivanje odgovornosti: Da, u redu, prevario sam te, ali šta si očekivala? Nimalo mi se ne posvećuješ", navodi Durvasula. Umjesto da iskažu ranjivost i odgovornost, narcisi napadaju kad ih uhvatite na djelu.
Ako vam se čini da vas neko ignoriše, laže ili manipuliše vama, niste sigurni je li naspram vas narcis ili ne, pokušajte da razgovarate sa njim u nekom trenutku obostrane smirenosti. Ukoliko pokažu iskrenu odgovornost, "ima prostora za napredak i rast", dodala je.
Ako vaš pokušaj razgovora o određenom problemu dočekaju sa još više ljutnje i prebacivanja krivce, onda ta osoba vjerovatno ima narcisoidnu ličnost.
Članak je objavljen u "Njujork tajmsu".
c.2026 The New York Times Company
