Crna Gora, Evropa i svijet slave 9. maj, datum koji se obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom.

Deveti maj obilježava se i kao Dan Evrope, jer tog je dana 1950. godine ministar spoljnih poslova Francuske Robert Šuman objavio deklaraciju kojom je pozvao na uspostavljanje novog poretka u kojem ne bi bilo mjesta za sukobe među evropskim zemljama. Danas, međutim, 76 godina nakon zvanično proglašene pobjede, u svijetu se sve češće postavlja pitanje da li je fašizam stvarno i pobijeđen. To pitanje se postavlja i u Crnoj Gori.

Sva ta pitanja, i kod nas i u svijetu postavljaju se s pravom, jer su na političku scenu, fašističke ideje došle posredstvom političkih partija koje su pobijedile na demokratskim izborima sa jasnim stavom borbe protiv modernog načina života.

Slične političke programe imamo i danas, ali dobro uvijene u demokratski plašt, uz jasne pozive da je demokratija neprikosnovena i da se mora poštovati glas naroda. Zagovornici tih ideja žele da revitalizuju tradicionalne tekovine života, a istovremeno ne uviđaju da je taj put nova krajnost, koja vrlo liči na onu prije 80 godina, i samim tim nova opasnost ne samo po nas nego po čitav svijet.

Moramo biti svjesni da fašizam nije nestao tako što ga je narod prezreo, a imao je razloga, i odbacio, ili nekim građanskim otporom, demonstracijama ili pobunom, već je vojno poražen u krvavom ratu. Fašizam, odnosno njegova manifestacija u određenom istorijskom periodu, jeste pobijeđen, međutim, mnogi teoretičari smatraju da je opasnost koju je fašizam nosio i dalje prisutna, jer se njegovi korijeni nalaze u ljudskoj psihologiji i od toga je skoro nemoguće pobjeći.

Nažalost i u Crnoj Gori, htjeli to da priznamo ili ne, u posljednjih nekoliko decenija možemo prepoznati, što je posebno poražavajuće, elitističke ali i duboko patrijahalne ideje koje žele, po svaku cijenu da istaknu dominaciju jedne vrste ljudi u našem društvu. Te primjere smo imali u prošlosti, do 30. avgusta prošle godine, ali i nakon toga, vjerovatno kao refleksiju prijašnjeg stanja, ali ništa manje opasne. Sreća je da u Crnoj Gori takve ekspanzionističke namjere nikako ne mogu biti ostvarene, ali još nijesu ni zaustavljene.

Zato je Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, i ovih dana upozorio da fašizam još nije pobijeđen. U svom performansu su podsjetili da fašizam nije pobijeđen i iskorijenjen i da gdje god ima mržnje, neprijateljstva ili netrpeljivosti prema drugima i drugačijima njegova logika istrajava, gdje god se individualna prava i slobode ograničavaju i krše on postoji, gdje god se proizvode žrtvena jagnjad nad kojima će frustrirana većina iskaljivati svoj bijes ili tražiti satisfakciju na račun tuđe nesreće on živi i jača.

-U našem društvu raste stepen zabrinutosti za razvoj ekonomske i političke situacije u Crnoj Gori nakon promjene vlasti, pandemije koronavirusa i sve jače polarizacije vlasti i opozicije na temeljima nacionalne različitosti. Opozicija traži neuralgične tačke kako bi opstruirala vlast i izazvala krizu a vlast sve vidljivije pokazuje nesnalaženja sa izazovima koji predstoje. Nacionalna homogenizacija na istorijskim traumama ugrožava racionalno funkionisanje ljudi. Suprotstavimo se na svakom mjestu proizvodnji straha i mržnje prema onima koji su drugačiji ili drugačije misle. Važno je da se sjetimo tragičnih lekcija iz prošlosti, zločina koji su rađeni u naše ime, da preuzmemo odgovornost za budućnost i svi budemo odgovorni ljudi. Antifašizam je donio Evropi i ovim prostorima mir. Antifašizam mora biti temeljna vrijednost Crne Gore. Antifašizam je naš izbor - kažu u Centru Anima.

– Fašističke ideje se zasnivaju na verovanju da su apsolutno vođstvo i vladavina elite prirodni i poželjni. Ljudska bića se rađaju s radikalno različitim svojstvima i sposobnostima, što se ispoljava kroz činjenicu da se oni s retkim kvalitetom vođstva, borbom uspinju iznad onih koji su sposobni da budu samo sledbenici. Fašisti su verovali da je društvo, uopšte uzevši, društvo sastavljeno od tri vrste ljudi. Prvo i najvažnije, tu je vrhovni, svevideći vođa koji poseduje neuporedivi autoritet – (Hejvud, 2005, str 232).

Crna Gora to prepoznaje zar ne?