Piše: Zoran Avramović
Teško mi je da shvatim ovoliku neodgovornost onih nastavnika koji podržavaju blokadu rada škola. Evo i zašto.
Prekid rada u obrazovanju označava prekid sticanja, usvajanja znanja i vrijednosti društva; takođe, obustavlja se napor izgrađivanja navika i vještina, razvijanja saznajne sposobnosti i oblikovanja nekih osobina ličnosti učenika. Na jedan način blokada nastave ne pogađa samo sticanje znanja, već i vaspitne težnje "društva" da razvija intelektualna, moralna, emocionalna svojstva učeničke ličnosti (sposobnosti, karakter, motivi, stavovi).
Nastavnik obrazuje mlade pripadnike društva i prenosi poželjne vrijednosti. Osnovni elementi njegove profesije su: 1) predmetno znanje, 2) stručni autoritet, 3) vaspitni primjer, 4) etički profesionalni kodeks, 5) kulturni doprinos javnom životu. A njegove profesionalne uloge su saznajna, vaspitna, socijalizatorska, stvaralačka, društveno-normativna, kulturna, da navedem samo neke (U koautorskoj knjizi "Nastavnik u teoriji i nastavnoj praksi", 2010).
Proučavaoci obrazovanja su saglasni o velikom značaju nastavnika u procesu saznajno-vaspitnog razvoja učenika. Pedagoška uloga nastavnika je najvažnija u osnovnom obrazovanju, a zatim opada kako se ide prema višem i visokom obrazovanju. Odnos prema znanju i vrijednostima na nižim nivoima obrazovanja određen je više kvalitetom nastavnika nego sadržajem predmeta. Na fakultetu se ovaj odnos mijenja – saznajna motivacija za nastavni predmet nije uslovljena kvalitetom profesorske ličnosti (Vidjeti u mojoj knjizi "Obrazovanje u tokovima društva znanja", 2013).
Na značaj uloge nastavnika skreću pažnju i međunarodne konferencije o obrazovanju. Tako je 1996. godine u Ženevi usvojena deklaracija Jačanje uloge nastavnika u svijetu koji se mijenja, u kojoj se s više aspekata razmatra djelatnost nastavnika u savremenom društvu. Naš svijet je ušao u epohu u kojoj se razvoj temelji na naučnim znanjima i otuda moderno obrazovana ličnost postaje nosilac progresa. U tom smislu, škola mora da se stalno osavremenjuje, a društvo da stalno uči. "Težnja za učenjem" postaje društvena vrijednost, ali i bogatstvo pojedinca. Nastavnik u tom procesu ima posebnu intelektualnu, pedagošku i moralnu odgovornost. Na tim temeljima napisana je "Zakletva nastavnika" (Rober Dotren), čiji početak glasi: "Izvršiću svoju obavezu svjesno i ponosno. Moji učenici biće ne samo učenici, već prije svega djeca i neću nikada zaboraviti da snosim dio odgovornosti za njihovu sudbinu. Sačuvaću svim mogućim i raspoloživim sredstvima čast nastavničkog poziva. Moje kolege biće moji prijatelji..." Dakle, "snosim odgovornost za njihovu sudbinu".
Sve što je ovdje rečeno o profesiji obrazovanja i ulogama nastavnika nestalo je u antipedagoškoj oluji koja je zadesila srpsko osnovno i srednje obrazovanje krajem 2024. i početkom 2025. godine. Pred našim očima odvijala se pogubna igra po mlade generacije: poveći broj nastavnika odbacio je svoje profesionalne uloge, a profesiju "lišio" predmetnog znanja, autoriteta, uzora, zaštite, moralnog kodeksa.
Nastavnicima koji su bacili pod noge svoje profesionalne uloge pridružile su se i grupe roditelja s negacijom sopstvenog vaspitanja djece, uprkos zakonskoj obavezi pohađanja osnovne škole. Za ovakvo ponašanje nastavnika i roditelja apsolutno ne postoji opravdanje, nema tog razloga koji bi im išao u prilog. I kada bi pristupili štrajku, morao bi da bude u okviru zakona. Ovo što smo vidjeli bilo je poništavanje svakog zakonitog (i moralnog) ponašanja. A zašto? Zato što podržavaju studente u blokadi (ne one koji brane pravo na studiranje?!) i njihove apstraktne zahtjeve izdiktirane na Studentskom ediktu u Nišu.
Kad vjetar odnese dane i mjesece teško shvatljivog ponašanja nekih nastavnika (i roditelja), mnogi će pitati kako se dogodio gubitak saznajnog i pedagoškog autoriteta, moralnog integriteta, osjećaja odgovornosti i solidarnosti, otvorenog razgovora s učenicima o vrijednosti znanja i ponašanja. I još nešto: kako to da su zaboravili da nastavnik ne radi u fabrici automobila i patika već priprema mlade ljude za obavljanje društvenih uloga i pritom utiče na njihov saznajni, emocionalni i moralni razvoj.
Ova antipedagoška oluja koja je zahvatila Srbiju proći će kao svaka druga društvena nepogoda. Ali, ostaće ožiljci i "povrede". U ovim danima teško je predvidjeti sve obrazovne i vaspitne posledice zamjenjivanja učionice ulicama. Svi akteri obrazovnog sistema i njegovog okruženja moraće da pažljivo analiziraju, da osvijetle uzroke, oblike, učesnike. Takva studija je neophodna da se u budućnosti ne bi ponovili pseudopolitički procesi u obrazovanju u kojem je dijete na poslednjem mjestu, umjesto da bude u centru.
politika.rs
(Autor je naučni savjetnik)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
