Piše: mr Stevan Gajević
Međutim, iza ove privlačne slike leži ozbiljan ekonomski izazov: nedostatak značajnih proizvodnih investicija. Ovaj fenomen ima višestruke uzroke i zahtijeva kompleksan pristup rješavanju.
Zašto nema proizvodnih investicija? Razlozi su višestruki pa ćemo ih samo pobrojati a o svakom bi mogli naširoko da pišemo.
Pretjerana zavisnost o turizmu: Glavna ekspozicija zemlje je usmjerena ka turizmu, što često podrazumijeva kratkoročna, sezonska ulaganja umjesto dugoročnih proizvodnih kapaciteta. Ovaj vid investiranja i poslovanja stvara sezonske oscilacije, niskoakomulativan je i ograničava ekonomsku bazu.
Infrastrukturni deficiti države bi se mogli definisati u sljedećem: Nedovoljno razvijeni putevi, energetski sistem koji zahtijeva modernizaciju, i trenutna infrastruktura saobraćaja (željeznice, luka, i aerodroma) nije u potpunosti prilagođena zahtjevima moderne proizvodnje, te predstavljaju značajne prepreke. Visina troškova transporta i logistike do i od Crne Gore čini proizvodnju manje konkurentnom.
Regulatorni i administrativni deficiti: Složeni zakonski okviri, dugotrajne procedure za dozvole, nedostatak predvidivosti i transparentnosti u poslovanju, kao i percepcija rizika vezanih za stabilnost i zakonitost (ukratko korupcija), odvraćaju potencijalne investitore. Kod zakonskih rješenja vezano za investicije potrebna nam je fleksibilnost, koja je moguća zbog veličine zemlje, a koja prilagođava momentalno i odmah zakonski okvir potrebi investicija.
Nedovoljno kvalifikovana radna snaga: Iako postoje dobre škole, nedostatak stručnog osoblja za određene, moderne proizvodne grane i slaba veza između obrazovnih ustanova i privrede predstavljaju problem. Moramo biti svjesni da smo daleko od kvaliteta školstva koji smo imali za vrijeme SFRJ, a ako bi smo se osvrnuli na diskutabilnu vrijednost znanja ljudi kojima se povjerava rukovođenje državom ovaj problem tek tada dolazi do izražaja.
Visok trošak energije: Iako se zadnjih godina radi na razvoju obnovljivih izvora, troškovi električne energije mogu biti visoki u poređenju sa drugim regionima kada je pokretanje proizvodnje u pitanju, a što utiče na konkurentnost energetski intenzivnih industrija.
Psihološki mentalitetski faktor: Fokus na lakoću i brzinu profita, brze i "jednostavne" investicije u turizmu mogu podstaći investitore da izbegavaju zahtevnije i dugoročnije ulaganja u proizvodnju.
Kakve investicije su nam potrebne?
Crna Gori su potrebne investicije koje će podstaći razvoj:
Inovativna industrija: Ulaganja u visokotehnološke sektore i AI, prije svega one koje bi mogle da koriste lokalni resursi (npr. drvna industrija, metalurgija, poljoprivredni proizvodi). Kod inovativne industrije npr programerskih usluga i softvera imamo donekle i značajan pomak pa samim tim i smatram da treba dodatno pojačati i subvencionisati pa i davati olakšice kada je u pitanju navedena djelatnost
Poljoprivreda i prehrambena industrija: Investicije u moderne farme su nasušna potreba. Mišljenja sam da Ministarstvo Poljoprivrede i previše subvencionira ekstezivni način poljoprivredne proizvodnje. Više nego jasno je da poljoprivreda mora u bar jednom dijelu biti korporativna, a takođe i prerada poljoprivrednih proizvoda (voće, povrće, vinova loza, riba), proizvodnju kvalitetnog hrane i povezivanje sa turizmom (lokalna hrana). Dakle u poljoprivredi je neophodno osmisliti kvalitetne projekte koje je potrebno razraditi i ponuditi budućim proizvođačima. Npr ne vidim razlog da se dobar dio Solane pretvori u ribnjak.
Energetika: Investicije u elektroenergetsku mrežu kako bi mali proizvođeči energije mogli uspješno da se konektuju ali i za smanjenje gubitaka i povećanje pouzdanosti.
Turizam - ali drugačiji: Investicije ne bi trebalo da se fokusiraju samo na razvoj smještajnih kapaciteta već na razvoj drugačijeg, kvalitetnijeg i dugotrajnijeg turizma, kao što su luke i lučka infrastruktura, turizam za visokoplatežnog gosta, rekonstrukcija i stavljenje u kontekst turističkog proizvda starih i zaboravljenih gradova koji polako nestaju, a pružeju upravo prepoznatljivost Crne Gore: Lesendro, Sv. Andrija, Kosmač Obod i drugi. Neophodno je izvršiti divresifikaciju turističkog proizvoda i prema kongresnom turizmu, sportskom, seoskom i naročito zdravstvenom turizmu.
Razvoj veštačke inteligencije (AI): Ulaganje u oblasti AI, posebno u oblastima kao što su turizam (personalizovane ponude, optimizacija rasporeda), poljoprivreda (precizna poljoprivreda), logistika (optimizacija puteva i skladištenja) i javna uprava (automatizacija procesa). Ovo može podstaći inovacije i povećati efikasnost u različitim sektorima.
Brušenje dijamanata: Istražiti potencijal za ulaganje u industriju brušenja i poliranja dijamanata. Iako Crna Gora nema domaća nalazišta, moguće je razviti ovu industriju kao posrednika ili specijalizovati se za brušenje dijamanata izvoženih iz drugih zemalja, koristeći stratešku lokaciju, infrastrukturu i potencijalno povoljan radni kapacitet.
Izgradnja željeznice od Budve do Kotora i Tivta
Posebno značajna investicija koja bi imala dubok uticaj na razvoj regiona je izgradnja železničke pruge od Budve do Kotora i Tivta. Ovo bi povećalo povezanost, omogućilo brži i efikasniji transport ljudi i robe između ovih važnih turističkih centara i luke Bar. Poseno bi se moglo efikasno smanjiti drumski saobraćaj na primorju, smanjilo opterećenje na postojećim cestama, posebno u sezoni turizma. Izgradnja neke vrste željeznice bi potaknula razvoj. Sam projekat bi zbog nedostupnog prostora mogao biti izgrađen na stubovima ili na većim kotama u odnosu na more. Osim prevoza putnika moglo bi se uticati na razvoj industrije i logistike u ovim oblastima, omogućavajući efikasniji transport materijala i proizvoda.
Za glavni grad i okolinu, takođe se treba razmišljati o uvođenju metroa ili nadzemne željeznice čime bi se rasteretile sve veće gužve.
Liberalni okvir za biznis
Jedan od ključnih preduslova za privlačenje bilo kakvih značajnih ulaganja, posebno u proizvodnom sektoru, je stvaranje liberalnog i povoljnog poslovnog okruženja:
Možemo li pratiti iskustva drugih?
Da, uvijek. Istorija razvoja bogata je primjerima zemalja koje su uspješno izašle iz situacija sličnih onoj u Crnoj Gori. Ključ je u prilagođavanju iskustava vlastitim specifičnostima. Svi oni koji su pratili predavanja na Ekonomskom fakultetu kada se tamo nešto učilo sjećaju se tzv. Tablice Leontijeva gdje se ekonomija posmatra međusektorski pa se matematičkim metodama planiraju raspodjele među sektorima privrede. Ovim raspodjelama dobijamo međuzavisnost u sektorima pa npr. vidimo koliko sektor turizma koristi resurse sektora poljoprivrede ili kulture.
Primena strategije "vodećih sektora" mislim da je možda i najbitnija u ovoj priči. Mnoge zemlje su krenule razvojem određenih industrija (npr. Japan sa elektronikom, Južna Koreja sa brodogradnjom i elektronikom, Singapur kao finansijski centar, i uspješno su se proširile na druge sektore. Crna Gora bi trebalo da identifikuje svoje "vodeće sektore" (npr. visokokvalitetna hrana, turizam zasnovan na prirodi i kulturnom nasleđu, potencijalno i AI ili specifične industrijske grane).
Privlačenje stranih investicija: Zemlje poput Singapura, Irske ili Češke uspešno su privukle FDI kroz specifične ekonomske zone, povoljne zakonske okvire i fokus na visokoobrazovane radnike. Crna Gora bi trebalo da radi na stvaranju preduslova za ovakva ulaganja, uključujući infrastrukturu i liberalan poslovni okvir.
Kina je npr proteklih decenija uložila ogromna sredstva u infrastrukturu (putevi, železnice, luke), što je bilo ključno za njen ekonomski rast. Iako na drugom nivou, princip je isti: dobra infrastruktura (uključujući železnicu, puteve, javni prevoz) je preduslov za privlačenje investicija.
Obrazovanje i ljudski kapital: Zemlje koje su ostvarile brzi razvoj ulagale su u obrazovanje i stručnu spremu svojih građana kako bi bili konkurentni na globalnom tržištu rada.
Stabilnost i predvidivost: Zemlje koje su uspele da pređu iz stanja nestabilnosti ka stabilnijem i predvidivijem okruženju često privlače više investicija. Liberalan i predvidiv poslovni okvir je deo ovog procesa.
Crna Gora posjeduje značajne resurse i potencijal za brži ekonomski razvoj. Međutim, da bi se to ostvarilo, neophodan je strateški prelazak sa jednosmjernog fokusiranja na turizam, ka razvoju raznolike, konkurentne privrede zasnovane na proizvodnji, inovacijama i kvalitetu. Ključni elementi ovog puta su: ulaganja u infrastrukturu (posebno puteve, energetiku, železnicu Budva-Kotor-Tivat, javni prevoz u Podgorici), stvaranje povoljnog i liberalnog poslovnog okruženja, ulaganja u oblasti poput AI i istraživanje specifičnih industrijskih mogućnosti, kao i diferencijacija turizma te ulaganje u obnovu i zaštitu kulturnog nasleđa. Bez ovih promjena, koje zahtijevaju dugoročnu viziju i odgovorno izvršenje, perspektiva za značajniji ekonomski uspon i kvalitetniji život stanovništva ostaje ograničena.
(Autor je finansijski konsultant)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
