Piše:Momčilo Pantelić
Ali, razišli su se. Ilon Mask je napustio mjesto povjerenika Donalda Trampa, za smanjivanje državnih troškova. Zajedno su ih rezali svom snagom, a onda su prerezali i ono što nisu htjeli – nit koja ih je osobno spajala.
Njihov rastanak u Bijeloj kući je bio ispunjen komplimentima kao da su tek počeli da se uzajamno udvaraju. Nijesu se ni odrekli saradnje, čak je nagoviješteno da će Mask biti neformalni savjetnik Trampu.
Izvjesno je, pak, da su se nanizali raskoraci u njihovom pohodu da istumbaju Ameriku i svijet. Iako su obojica podupirali desnicu, naročito krajnju po Evropi, protiv "širenja štetočinskog ljevičarenja", Mask se usprotivio Trampovim carinskim ratovima kao štetnim po njegove razgranate globalne poslove.
Istovremeno se ispostavilo da je na čelu novoosnovanog Odjeljenja za efikasnost vlade (DOGE) Mask omanuo baš u efikasnosti. Obećao je da će budžetske izdatke skresati za trećinu, na dvije hiljade milijardi dolara, pa na pola od te svote, da bi se njegov učinak na tom polju sveo na svega oko 170 milijardi.
Do ove uštede je došao, mahom, otpuštanjem 260.000 od 2,3 miliona zaposlenih u državnim službama. Pred sudovima su se tim povodom nagomilale tužbe za neopravdane otkaze, čije bi usvajanje moglo da državu košta čak više od 130 milijardi, izračunali su specijalisti iz Partnerstva za javne usluge.
Istovremeno se na Maska sručio bijes šefova mnogih agencija i činovništava, koji smatraju da su im njegovi rezovi gotovo onemogućili funkcionisanje. Pristizale su i zamjerke pojedinaca iz predsjednikovog kabineta, da milijarder pretenduje da zabada nos gdje mu nije mjesto, pa i u obavještajne i podatke o građanima. Zbog prekoračivanja nadležnosti mogao bi, kažu, i da se obrete pred sudijama.
Optužbe je odbacivao i pripisivao ih birokratskim "lezilebovićima". A onda je načinio finalni iskorak. Osudio je nacrt zakona koji Tramp energično podržava, jer forsira rast državnog deficita, dok on sa svojim timom istrajava na njegovom smanjivanju.
Ujedno su se, napominju poznavaoci, potvrdila predviđanja da ne mogu da dugo ostanu zajedno dvojica najvećih zaljubljenika u same sebe. Narcizam ne trpi konkurenciju, pa se Mask povukao da ga praktikuje u nizu svojih kompanija s kojima održava titulu najbogatijeg čovjeka na svijetu. Sa imetkom procijenjenim na oko 400 milijardi dolara, on djeluje kao "marsovac"među Zemljanima, pa kao takav već radi na projektu za naseljavanje Marsa. Naravno, uz sadejstvo države, kojom komanduje Tramp.
Dosadašnji njihov ortakluk je ličio na podjelu interesnih sfera velikih sila, što su njihove malenkosti i bile, kao gazde Bijele kuće ili "Tesle" uz privatne svemirske i agencije za čipovanje mozga. Obojici je od formiranja političkog partnerstva, rasla vrijednost blaga kojim raspolažu. Trampu za čak 1,2 milijarde na malo više od pet milijardi, dok je Mask odskočio za stotinak milijardi dolara (uz povremena klecanja, prouzrokovana padom njegove popularnosti zbog sprege s vlašću i manjkom empatije).
I jednom i drugom je naslućen sukob interesa, da su se ovajdili korišćenjem političkog autoriteta, što oni poriču. Mask, pritom, odbacuje medijske optužbe da se u službovanju ispomagao narkoticima, a Trampova bliska rodbina demantuje da se očevim ili tastovim položajem služila za profitiranje od Arabijskog poluostrva do Balkana (pominje se i osporeni aranžman oko zgrade Generalštaba u Beogradu).
Pri napuštanju predsjednikove služba, Mask se pred novinarima pojavio s modricom na desnom oku. Objasnio je da ga je u igri povrijedio jedan od četrnaestoro potomaka koje je priznao, njegov petogodišnji sin Iks (kome je htio da nadjene ime X Æ A-Xll).
"Zli jezici", pak, pronose glasine da ga je povrijedio neko od mnogih kojima je "stao na žulj"- od otpuštenih službenika, do žena koje je izigrao. U svakom slučaju, u Vašington je došao s testerom (simbolom za struganje budžeta, po ugledu na argentinskog predsjednika Havijera Mileja), a odlazi s modrim okom – sažima mu političku karijeru kolumnistkinja Njujork tajmsa, Morin Daud.
Demaskiranje Maska se nastavlja. Niko ne može da mu ospori genijalnost u preduzetništvu, ali mnogi ne znaju šta mu bi da se upušta u politiku. I da umišlja kako može da "disciplinuje" državu, kao neku od svojih kompanija gdje šakom i kapom dijeli otkaze.
Njegov odustanak od funkcije podbada na šire dileme. Na primjer: E, kad se najbogatiji čovjek odrekao učešća u vlasti, što oklijevaju drugi manje vrijedni?
Naročito oni koji, kao i on i Tramp, osporavaju da su obrazovanje i nezavisno pravosuđe temelji svakog društva i garancije da demokratija ne sklizne u autokratiju. Ovdje pobunjeni studenti i građani upravo traže takvo utemeljenje, dok vlast pravi pritisak da se otpuste "nepodobni" profesori, tužioci, sudije…
S vrha se smjera i privatizacija državnih fakulteta i ključnih državnih firmi, zdrave životne sredine, pa i uticaja na rad pravosuđa. Kao da je i sama vlast privatizovana, u rukama četvrte, lične, vlasti, uzdignute iznad sve tri ustavne grane vlasti – zakonodavne, izvršne i sudske.
Slično se naziralo i u Maskovoj misiji, čija je važnost prestala po isteku 130 dana. A odrekao je se kad se prokljuvilo da mu je"vlast udarila u glavu", toliko da je prekardašio u "sječi glava". I da je sve to, logično, počelo da se njemu "obija o glavu".
novimagazin.rs
(Autor je spoljnopolitički komentator)
