Na sceni će s Bulatovićem i Nikčevićem biti i Crnogorski simfonijski orkestar pod dirigentskom palicom španskog dirigenta Klaudija Janija (Claudio Ianni). Predstaviće se u okviru koncerta koji je Muzički centar naslovio "Veče crnogorskih autora", a koji počinje u 20 časova. U prvom dijelu večeri svoje stvaralaštvo predstaviće kompozitor Dejan Božović, a Crnogorskim simfonijskim orkestorom dirigovaće Robert Homen.

Kako smo već pisali ranije, Bulatović i Nikčević su Koncertnu fantaziju "Tajna", trostavačno djelo pisano za dvije gitare i orkestar, snimili ove godine u Skoplju, u studiju francuskog Fame‘s-a, zahvaljujući pomoći Ministarstva kulture Crne Gore, Sekretarijata za kulturu i sport Podgorice i PAM CG, a koju su dobili na njihovim konkursima. I tada su nam rekli da ih tek čeka najinteresantniji dio - izvođenje djela neposredno pred publikom, što se ovih dana i ostvaruje. Naziv kompozicije, podsjećaju Bulatović i Nikčević zasnovan je na ideji humanosti, kao i njihovog umjetničkog, ali i sazrijevanja kao ljudi. Taj put opisuju i stavovi – "Od tame ka svjetlu", "Ulazak u vječnost" i "Geometrija"("From Darkness to Light", "Entry to Eternity", "Geometry").

• Kako ste došli do forme, ali i naziva vašeg koautorskog djela?

Nikčević: Naziv djelu, Koncertna fantazija "Tajna" dao je orkestrator i dirigent Klaudio Jani. Srđan i ja odavno želimo da stvorimo jedno djelo većeg formata, sa simfonijskim orkestrom. Imali smo skup kompozicija koje su nam zvučale kompatibilno, i smatrali smo da bi od njih mogli da "sklopimo" veće djelo. Imali smo sreću i da stupimo u kontakt sa orkestratorom i dirigentom Janijem, izuzetno ozbiljnom autorom i dirigentom koji je radio na bukvalno stotinama projekata, i to ne samo filmske muzike. Poslali smo mu naše kompozicije, i rekli naše želje, pojasnili što ih veže i otkud inspiracija. Jani ne samo da je uradio orkestraciju, već je odredio i njihov redosljed kako se pojavljuju u fantaziji. Tako je on odlučio da naše kompozicije "složi" kao trostavačno djelo, gdje u svakom stavu stoji jedna Srđanova i jedna moja kompozicija. Nama kao autorima veoma je značajno što je Jani dirigovao orkestrom tokom snimanja u studiju i što će dirigovati i sada na koncertu u Podgorici.

Bulatović: U stvaralačkom smislu ovo je još jedna stepenica više. Snovi se zaista ostvaruju. Prije tačno 30 godina svirao sam kao solista sa simfonijskim orkestrom. Ali, to su djela koja mnogi sviraju, kao recimo koncert "Aranhuez", koji sam tada svirao među prvima u Crnoj Gori. No, tada nisam razmišljao da ćemo jednog dana svirati našu sopstvenu, autorsku muziku pisanu za gitare i za veliki orkestar. Kako smo vremenom sazrijevali, kako smo puno muzike napisali, kako smo napredovali iz albuma u album, iz kompozicije u kompoziciju, nekako smo, kao što je i Darko kazao, u jednom trenutku zaista shvatili da se može napraviti jedno veće djelo, kako je zapravo i nastao koncert "Tajna". Zato je ovo jedan veliki, veliki korak naprijed.

• Kažete da ste Janiju poslali materijal, a da je on potom sačinio izbor?

Nikčević: Jani je slušao materijal koji smo mu poslali, potom je uradio odabir kompozicija, a zatim i odabir instrumenata orkestarskih kojima će doprinijeti našim dvjema gitarama. On je orkestraciju i uradio na osnovu snimaka i nota koje smo mi poslali. Imali smo i nekoliko specifičnih zahtjeva, koje nismo mogli izbjeći, a to je da se preštimavamo tokom izvođenja, jer kao gitaristi 21. vijeka, veoma često koristimo neobične štimove na gitari i obzirom da su to kompozicije koje jesu odvojeno nastajale, a prepoznali smo njihovu kompatibilnost, desilo se da na nekim mjestima moramo preštimovati čak i u sred samog stava, što je vrlo nezgodno i neuobičajno. Jani je zato tu morao da osmisli kako da nam da malo vremena da mi to povežemo. I on je to učinio na jedan briljantan način zadržavajući duh naših kompozicija. Toliko je pogodio emocije, ideje i muziku koju smo željeli nadograditi, kao da nam je čitao misli.

• Da li ćete "Tajnu" publikovati i u formi albuma, da li postoji možda već neki konkretan izdavač?

Bulatović: Naravno, već postoji više velikih izdavačkih kuća koje su zainteresovane. Vidjećemo još kod koga ćemo je objaviti, Naxos je svakako jedan od mogućih izdavača. Planiramo da je objavimo u audio formi, ali i da objavimo note kako bi i drugi orkestri i solisti mogli da je izvode. Ima mnogo planova, ali, idemo polako korak po korak.

• Vas dvojica ste i kao izvođači i kao kompozitori ipak različiti u izrazu. Da li ste očekivali da će vaše kompozicije ipak biti toliko kompatibilne, da mogu da tvore jedan stav, da će moći tako organski da se povežu?

Bulatović: Mi uvijek naša djela izvodimo javno, kako bismo osjetili reakcije publike na njih. Tako je bilo i sa kompozicijama koje su dio "Tajne". Zato smo imali malo dileme oko prvog i trećeg stava. Prvi i treći stav je jako zanimljiv, posebno prvi u kojem je jedan veliki izazov, jer u sred prvog stava kada se preštimamo idemo iz jednog neobičnog štima u osnovni gitarski štim. To će biti veoma interesantno uživo, jer imamo malo vremena u kome se moramo doštimovati. Ali, mi živimo u 21. vijeku i zaista ti neobični štimovi i oponašaju i vrijeme u kome živimo. Definitivno, naša sinergija je ne samo kada sviramo koncerte, nego čak štaviše kada zajedno komponujemo neke velike projekte kakav je ovaj, a evo, publika će imati prilike da to čuje. Ono što je bitno jest da upravo ta naša različitost nas jako dobro povezuje i pravi jedan neobičan i vrlo interesantan proizvod.

Nikčević: Kontrasnost je poželjna u muzici i na samom koncertu. Jer, ako je koncert sav u jednom istom ritmu, tempu, karakteru, duhu, biće dosadan. Kontrasnost ne samo što je poželjna, nego je i za veća muzička djela obavezna. A, nije uobičajeno u klasičnoj muzici da djelo pišu dva kompozitora. Možemo reći da je ovo "koncert u četiri ruke".

• Možemo li reći da "uvodite" nova pravila?

Bulatović: Muzika ima svoja pravila kojih se moramo držati. No, najzanimljivija je upravo ona gdje se ta pravila brišu, a ako ima smisla, kvalitet, ona na kraju i ostane.

Nikčević: I ta pravila su nastala brisanjem prethodnih pravila, tako da treba ih znati i poznavati i biti upoznat sa njima, ali se moraju rušiti da bi se išlo dalje i da bi se razvijalo.

• Mislite li da će publika tražiti da vašu muziku negdje žanrovski svrsta? Ili, jednostavno muzika uopšte nema tu potrebu, već se jednostavno sluša ili se ne sluša?

Bulatović: Ono što očekujem jeste iskrena reakcija publike, jer će mi ta reakcija, kao i za sva prethodna djela pokazati da li je djelo dobro ili nije. Samo se vratimo u istoriju, Moris Ravel kada je napisao "Bolero", naišao je na žestoke kritike toga vremena, i zamalo se odrekao svoga djela. A šta se dešava, to djelo je opstalo, i kada pomislite na Morisa Ravela, jedna od prvih asocijacija je "Bolero", i to je djelo njega odredilo kao kompozitora, i ujedno je njegovo najpopularnije i najoriginalnije djelo. Da ne govorimo o mnogim drugim kompozitorima, Sergej Rahmanjinov kada je napisao svoj čuveni klavirski koncert takođe je bio neshvaćen, pao je u depresiju, a Rahmanjinov je danas jedan od stubova umjetničke muzike. Ili, recimo Johan Sebastian Bah za svoga života nije bio poznat, tek kada ga je poslije 150 godina otkrio Mendelson, onda je njegova muzika postala interesantna i počeli su svi da je sviraju. Tako da ni mi ne znamo koji će put biti našeg djela, ono što je bitno, bitno je da mi uživamo u toj muzici i da ta muzika na jedan lijep način dođe do publike i da pokušamo da damo jednu lijepu energiju i emociju.