Poznata srpska književnica Ljiljana Habjanović Đurović ove godine obilježava dva značajna jubileja - 25 godina od objavljivanja knjige "Ženski rodoslov" i dvije decenije od štampanja prvog izdanja romana "Petkana".
Obje knjige predstavljaju svojevrsne književne fenomene. Do sada je prodato oko pola miliona primjeraka "Ženskog rodoslova", preveden je na 11 jezika, a prevod na engleski dostupan je čitaocima u cijelom svijetu preko prodajne mreže "Amazon".
Roman "Petkana", čiji je ukupan tiraž 150.000 primjeraka, preveden je na sedam jezika, za grčko izdanje predgovor je napisao počivši mitropolit Amfilohije, a za rumunsko arhiepiskop erdeljski Laurencio Streza. Knjiga se prodaje u crkvama i manastirima srpske, ruske, bjeloruske i grčke pravoslavne crkve.
Srpskoj najčitanijoj spisateljici, ove knjige su, na neki način, promijenile život.
- Od malo poznatog, tokom ljeta 1996. godine postala sam najčitaniji srpski pisac. Zahvaljujući tom uspjehu usudila sam se da napustim siguran posao i redovnu platu i posvetim se samo književnom radu. Time je ostvaren moj davnašnji san, jer, od najranijeg djetinjstva željela sam da budem pisac. Samo pisac. I kada su mi kasnije nuđena prestižna i primamljiva mjesta u medijima, ustanovama kulture i politici, nikada nisam prihvatila jer, hvala Bogu, kroz pisanje knjiga živim ostvarenje svog sna. A roman "Petkana" promijenio je mene. Dok sam pisala tu knjigu, otvorio mi se čitav jedan novi svijet. Okrenula sam se vjeri i Bogu. Naučila sam da bolje razumijem i više volim druge ljude. Postala sam bolja. Danas, ja bez vjere i Boga ne bih ni mogla ni htjela da živim- kaže Ljiljana u intervjuu za Večernje Novosti.
Ističe da joj je najteže bilo napisati roman "Naš otac".
- Zato što sam se, dok sam pisala ovu gorku samoispovijest, ponovo suočila sa jadom ostavljenog i zaboravljenog djeteta. Ja i danas, kada čitam tu knjigu, plačem. Tuga siročeta nikada ne prolazi. Govorim javno o tome, da podsjetim neodgovorne roditelje koji odlaze u novi život da u starom životu nisu ostavili polomljene štapove za pecanje i probušene lopte, već svoju djecu - bića koja ih vole i pate bez njih. Inače, ovaj porodični ciklus objavljen je 2016. godine kada smo obilježili dvadeset godina od prvog izdanja romana "Ženski rodoslov", u prestižnoj "Prosvetinoj" ediciji "Veliki romani". Roman "Petkana" pisala sam kao da se molim. I neprestano sam osjećala živo svetiteljkino prisustvo. Nikada nijednu knjigu nisam napisala brže. Nijednu lakše. Zato sam i rekla mitropolitu Amfilohiju: "To nisam ja. To je ona. Ja sam samo hvatala bilješke."- priča Ljiljana.
Mitropolit Amfilohije je bio prvi čitalac ovog romana.
- Mi se tada nismo poznavali. Rukopis sam ostavila na portirnici Patrijaršije, sa molbom da ga pročita i ukaže na eventualne kanonske greške. Možete zamisliti moje ushićenje i zahvalnost kada sam vidjela njegove riječi: "Ljiljana je ovom knjigom prinijela Svetoj Petki i Hristu Bogu srce i um kao rascvetali miomirisni ljiljan na dar." Posle toga, mitropolit je čitao moje knjige u rukopisu. Za neke od njih napisao je predgovor. Pisao je u njima da sam ja "mudra spisateljka", da sam "stvorila dragocjeno književno djelo", da "hodim putem Domentijana, vladike Nikolaja i Justina Popovića", ali mislim da su njegove riječi o romanu "Petkana" najljepše što je ikada rečeno o nekoj knjizi. Mitropolit mi bolno nedostaje. A njegovu brojanicu i dvije grafitne olovke čuvam kao blago- otkrila je ona.
Već godinu dana radi na novom romanu.
- Biće to treća knjiga iz niza "Ostroško trimirje". Priča je veoma zanimljiva, tema veoma važna, a sam roman veoma složen. Trebaće mi, Bože zdravlja, još dve godine rada da bih ga završila. Mitropolit Amfilohije znao je o čemu ću pisati, blagoslovio je moj rad, i ovu knjigu posvetiću njemu- zaključila je Habjanović Đurović.
