Akademik Jovan Delić / -foto: srđan boljević

Ivo Andrić doživljavao Njegoša kao dvojnika

„Borba protiv tiranije nije samo dužnost već je to ljudska dužnost najsvetija, i otuda i ova Andrićeva rečenica - `u ovom našem svetu sve se skupo plaća, a sloboda najskuplje`”, navodi Delić

„Njegoš i XX vijek” naslov je predavanja akademika SANU, prof. dr Jovana Delića koje je održao u podgoričkoj Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” u okviru manifestacije „Riječ Njegoševa”.

U predavanju se Delić fokusirao na deset eseja Ive Andrića u kojima se bavi Njegoševim djelom, naročito ističući „Trenutak u Toploj” i „Njegoš kao tragični junak kosovske misli”. Delić je govorio i o tome kako je Meša Selimović vidio i doživljavao Njegoševo djelo, a kroz razmatranje djela „Za i protiv Vuka”.

Andrić: Sloboda se najskuplje plaća

Tokom predavanja Delić je naročito naglasio Andrićevo insistiranje na Njegoševoj čovječnosti, koja se ogleda pjevanjem o slobodi, protiv tiranije, o slobodnom čovjeku. Ujedno, to je i smisao književnosti, priča o čovjeku i čovječnosti. Jer, dodaje Delić, pjevati o čovječnosti znači pjevati o vječnoj borbi dobra i zla, borbi neprestanoj sa svojim i sa tuđinom, gdje je načelo borbe kosmičko načelo na oba svijeta.

– Sloboda je čovjeku data od Boga, i samo slobodan čovjek je puno ljudsko biće. Zato je pravo na slobodu i borba za slobodu božansko ljudsko pravo - navodi Delić, i dodaje, „zato borba protiv tiranije nije samo dužnost već je to ljudska dužnost najsvetija, i otuda i ova Andrićeva rečenica - `u ovom našem svetu sve se skupo plaća, a sloboda najskuplje`”.

Andrić je, kaže Delić, najviše pisao upravo o Njegošu, a ovaj izbor govori i o tome da je Njegoš za nobelovca prvi i osnovni duhovni predak za prvi i osnovni stub tradicije.

– Vrednosno, Njegoš je za Andrića najveći nacionalni pjesnik, i koji je u redu najvećih pjesnika svjetske književnosti, koji ima stihove koje drugi evropske pjesnici nemaju, poput ovog - „neka bude što biti ne može”, a koji je zauvijek osvojio i fascinirao Andrića - kaže Delić. „Njegošu je teško naći ravna u našoj, pa i evropskoj knjževnosti”, govorio je Andrić, navodi Delić, dodajući da ga je stavljao u isti red s Homerom, Šekspirom i Geteom.

Akademik ističe i da je Andrić posebno isticao visine Njegoševe poezije, njegovu zanesenost metafizičkim i kosmičkim, a u odnosu na teškoće s kojima se u realnom životu crnogorski vladar i vladika suočavao.

Delić naročito ističe da je Andrić sam izabrao svoju pripadnost srpskoj književnoj tradiciji, što se očituje i kroz njegovo bavljenje i isticanjem značaja djela upravo Njegoša, kao i Vuka Karadžića. „Pišući o Njegošu Andrić piše o svojim pogledima na književnost”, ističe Delić, dodajući da Andrić kod Njegoša prepoznaje misaonost koju i sam njeguje. Zato, kaže on, Andrić doživljava Njegoša kao svog dvojnika.

Ž.J.