Centar savremene umjetnosti Crne Gore i NVU Institut za savremenu umjetnost u sklopu zajedničkog programa posvećenog podršci mladim umjetnicima organizovali su predavanje Tjaše Pogačar, slovenačke kustoskinje. Predavanje Pogačar u Dvorcu Petrovića naslovljeno "Izgradnja svijeta sa periferije" odnosilo se na 34. izdanje Ljubljanskog bijenala grafike - "Iskra Delta", gdje je ona bila jedan od kuratora.

Pogačar je počela pričom o značaju nekadašnje slovenačke, odnosno jugoslovenske kompanije "Iskra Delta", koja je bila značajan proizvođač računara u SFRJ, i koja je nestala zajedno sa državom u kojoj je osnovana i socijalističkim društvenim sistemom. No, ono što je bitno, navodi Pogačar, činjenica je da je "Iskra Delta" imala potencijal da postane veliki igrač na globalnom tržištu, a koji nije ostvaren. I, jedna od bitnih teza, koje je iznijela tokom predavanja jeste da se sada, u pozadini društvenih i ekoloških nemira, dok nas epidemiološke pandemijske mjere fizički omeđuju na jedno mjesto, pa "produžetak" vidnog polja dobijamo putem računara (na internetu), u virtuelnom prostoru, "Iskra Delta" se pojavljuje kao magično rješenje za naš svijet. Ali, sada ne iz prošlosti, već iz budućnosti.

Zato su temporalnost i virtualnost, odnosno preplitanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao i tehničko-tehnoloških dostignuća koja uslovljavaju promjene uobičajenih načina funksionisanja čovjeka, a s tim u vezi i pitanja identiteta, ekologije, kiborgizacije, feminizma, politike - ne samo lokalno već globalno, pitanja svijeta milenijalaca kojima i ona pripada, bila zastupljena na predavanju. U kontekstu brojnih pitanja vezanih za temporalnost, sagledavanu ne samo istorijski, kao pitanje zajedničke prošlosti, već i sadašnjosti, pa i budućnosti, od Pogačar se moglo čuti više puta ne o jugonostalgiji, već jugofuturizmu. Jer, činjenica da iako više nema Jugoslavije kao zajedničkog državnog prostora, postoji kao zajednička ideja u kulturi i umjetnosti, teza je Pogačar.

– Govoreći o nezapadnim etno-futurizmima, mora se govoriti i o fikcionalnom narativu prošlosti, čak o istoriji koja nikad nije postojala. No, to generiše hitnost potrebe održivosti i stvaranja identiteta, a koju prouzrokuje nedostatak istorije, pa je potrebno stvoriti prošlost, a kako bi se na toj bazi omogućilo postojanje budućnosti. Tako alijenacija postaje bitan momenat emancipacije određene zajednice. U lokalnom kontekstu, Jugoslavija je prošlost, teritorija koja više ne postoji, ali, može biti interesantna polazna tačka za jugofuturistički pokušaj - rekla je Pogačar, između ostalog.

Ž.J.