<p>”Јелена Савојска” отворила 9. МАКАДО</p>

”Jelena Savojska” otvorila 9. MAKADO / -foto: LAZAR RUZIC

Poetska refleksija o ženi ograničenoj titulom

Tekst je narativ koji je izašao iz mene kao potreba za rasvjetljavanjem i osvješćivanjem naše nematerijalne baštine, svega ono što mi jesmo u kodu, a što i ne znamo što znači, kaže Marija Sarap

Manifestacija kamernih dramskih ostvarenja - MAKADO, kojoj je ovo deveto izdanje, počela je preksinoć premijerom predstave "Jelena Savojska" u Dodestu. Ova monodrama u izvođenju glumice Jelene Đukić, koju na sceni partnerski prati muzičar Bojan Peko Minić, nastala je po tekstu Marije Sarap i u režiji Zorana Rakočevića. Scenografiju je uradila Ivanka Vana Prelević. Predstava je koprodukcija domaćina festivala MAKADO, KIC "Budo Tomović", Teatra "Korifej" iz Kolašina i Kulturnog centra "Nikola Đurković" iz Kotora.

Komad je priča ne samo o Jeleni Savojskoj, kraljici italijanske kraljevske kuće Savoja, ili o princezi crnogorske loze Petrović Njegoš, već priča o ženi, o životu, o životu ostvarenom i onom željenom, ali neispunjenom. O preprekama i načinu kako se s njima bori jedna djevojčica, djevojka, žena, princeza, kraljica, pa apatrid. No, priča je to i o nama, koliko znamo o Jeleni Savojskoj, kako je doživljavamo, i što ona nama danas znači. No, iako je priča o istorijskoj ličnosti, o vremenu prošlom, komad nije postavljen kao puko prepričavanje onog što se desilo, a ispričan je uz obilato korištenje songova.

Životne borbe kraljice

Glumica Jelena Đukić ističe da je bilo izazovno odgovoriti na zahtjeve monodrame, kao i specifičnosti teksta. Napominje da joj je cilj bio da razumije i prikaže životnu borbu Jelene Savojske, a koja nije uvijek imala srećan kraj. Predstava, dodaje ona, pokušava i rasvijetliti poziciju Jelene Savojske kao obične žene, mimo titula.

Muzičar Bojan Minić kaže da je ovo njegova druga profesionalna predstava, ali da je iskustvo sasvim drugačije u odnosu na sve što je dosad radio u teatru. Na songovima su radili svi troje, a kompletnu predstavu doživljava kao zajednički projekat.

"Tekst je narativ koji je izašao iz mene kao potreba za rasvjetljavanjem i osvješćivanjem naše nematerijalne baštine, svega ono što mi jesmo u kodu, a što i ne znamo što znači", kaže Sarap. Dodaje i da baviti se heroinom Jelenom Savojskom, ženom koja se istinski bavila drugim ljudima, u 2024. jest i tužno.

– Ne radi se tu o patriotizmu, nego o nama. Koga ćemo to iz ovog vremena zaboraviti? Suština je da ne možemo graditi materijalnu i nematerijalnu baštinu na osnovu ničega. Moramo se baviti sobom, svojom istorijom, a da nismo nacionalnosti - kaže Sarap, dodajući da moramo osvijestiti i dobro i loše iz lične i kolektivne istorije.

Režiser Rakočević kaže da su kroz istraživanje došli i do vizuelnog identiteta predstave i upodobljenja u kojem bitnu ulogu imaju songovi. Trudili su se da ponude nešto novo u odnosu na tradicionalne predstave koje kod nas vladaju o njoj. Nada se da će se publika nakon ove predstave i preispitivati, jer je ona kao buntovnica ustajala protiv nepravde.

– Kad bih morao dramu Marije Sarap da okarakterišem rekao bih da je to poetska refleksija - kaže Rakočević, dodajući da je ispoetizovanost jedne tragike bila referenca od koje se nije moglo pobjeći. To su, dodaje, iskoristili na najbolji način, jer smatra da su se uspjeli odmaknuti od neke puke istorijske ilustracije identitetskih simbola koji Jelena Savojska i danas jeste.