
Ovogodišnja dobitnica NIN-ove nagrade za roman Danica Vukićević predstavila se publici 17. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja. O nagrađenom romanu "Unutrašnje more", kao i njenoj kratkoj prozi i poeziji, s književnicom je razgovarala Ksenija Rakočević.
Vukićević je rekla da njen roman nije lak za čitanje, jer ona ne podilazi čitaocima. No, ako se odluče da daju šansu "Unutrašnjem moru", ono će im uzvratiti uživanjem, kao što je i ona uživala dok je pisala ovu knjigu.
Govora je bilo i o fragmentarnosti kompozicije "Unutrašnjeg mora", a što nije novina u istoriji književnosti, kaže Vukićević.
– Pitanje forme je često u centru pažnje. No, mislim da bi više pažnje trebalo obraćati na ono što je unutar korica, a ta očekivanja čvrste naracije nisu sama po sebi ni dobra ni loša. Vrlo je važan jezik, stil, zašto je neko uopšte napisao tu knjigu. A, roman je privilegovana kategorija jer na jedan čudesan način imitira život. Imate početak, zbivanja, dramu... a ima tu još jedna stvar, da je život kompleksna pojava. I time sam se bavila i mislim da sam uspjela u tome - da iskažem svu kompleksnost života, a koju sam prikazala u knjizi. I kada se bavimo kompleksnim stvarima na kompleksan način već je to roman - rekla je Vukićević.
Roman s čvrstom naracijom, kaže, uvijek će postojati, ali se mora dopustiti sloboda i onima koji žele da eksperimentišu.
Pritom, Vukićević ističe i da ne treba zaboraviti da je život sačinjen od niza banalnih situacija - dijelova koje čak ritualno stalno ponavljamo. No, kaže, htjela je da uzdigne veličanstvenost tih banalnih koraka, "jer banalanost je život". Jer, banalnom se ne pridaje važnost iako u sebi krije mnogo toga vrijednog što je potrebno osvijetliti, kaže ona.
Ž.J.
Коментари (0)
Оставите свој коментар