Hiljade i hijade naučenih tekstova, replika i uloga koje je odigrao napamet očigledno nisu doprinijeli prevenciji, ali da li to onda znači da ništa ne možemo da učinimo po tom pitanju?

Na navedena pitanja odgovorile su za TV Prva prof. dr Elka Stefanova, specijalista neuropsihijatrije i Nadežda Satarić, ispred udruženja "Amity".

"Iz svih medijskih izvještaja o Brusu Vilisu se govori da on ima frontotemoralnu demenciju koja počinje sa poremećajem govora. On je bio relativno sposoban do sada da obavlja neke stvari. Najčešće kod frontotemporalne demencije za koju se smatra da je fokalna, su oštećeni govor i ponašanje. Uobičajena granica je da nakon 65 godine rastu šanse za Alchajmerovu bolest. Starost je najveći faktor rizika, a mi za sada još uvijek nažalost ne znamo sve uzroke", objašnjava dr Stefanova.

Prema njenim riječima, kognitivni trening je suština svih aktivnosti, raditi nešto drugo što do tada nismo, poput sudoku i ukrštenih riječi.

"Ukoliko ste bili profesor ili knjigovođa i redovno čitali, otvorite potpuno novi svijet aktivnosti, jer je plastičnost mozga moguća. Radite ono što do sada niste i vježbajte vaš mozak. Stalno se govori i o fizičkoj aktivnost jer je izuzetno povezana sa kognitivnim funkcijama i zato se preporučuje", dodaje doktorka.

Ona je dodala da je potrebno otvarati nove puteve svom mozgu, odnosno raditi ono što do sada nismo radili.

Nataša Satarić, predsjednica srpskog Udruženja za Alchajmerovu bolest Amity skreće pažnju na faktore rizika na koje moramo da obratimo pažnju.

"Septembar je svjetski mjesec kada moramo da radimo na podizanju svijesti o Alchajmerovoj bolesti. Istraživanja su pokazala da 80 procenata opšte javnosti misli da je demencija sastavni dio starosti, a to nije tako. Starost jeste dominantan faktor, ali postoji još 14 faktora rizika. Ukoliko ih imamo u vidu i vodimo računa u njima gotovo se u 40 odsto slučajeva može usporiti razvoj demencije, čak i sasvim preduprijediti u nekim slučajevima", ističe Nadežda Satarić i dodaje:

"Zdrav stil života, fizička aktivnost, kognitivne vježbe su veoma važne. Nažalost, kod nas je veliki problem što ljudi ne vode računa o faktorima rizika, a i kada primijete neke znake poput zaboravnosti, ne pada im na pamet da se jave ljekaru."

Ističe da i u Srbiji postoje simptomatski ljekovi koji djeluju na simptome bolesti i da je zbog toga važno obratiti se za pomoć na vrijeme.

Govoreći i životu pacijenata sa ovom bolešću ističe da je važno za porodicu da postoji mjesto gdje mogu da ostave svog srodnika dok obavljaju svoje svakodnevne obaveze.