"Fizička aktivnost je za dugoročno zdravlje možda i važnija nego što smo ranije mislili", ističe Džordž Mielke, koautor studije sa Univerziteta Kvinslend u Australiji.

S njim se slaže i dr Endrju Friman, direktor kardiovaskularne prevencije u bolnici National Jewish Health u Denveru, koji nije učestvovao u istraživanju:

"Vježbanje je čista magija. Smanjuje rizike na načine koje nijedan lijek ne može. Nevjerovatno je. Svojim pacijentima uvijek govorim da je fizička aktivnost pravi eliksir mladosti."

Nikad nije kasno

Dobra vijest je da nikada nije kasno da se usvoji ova zdrava navika. Čak i oni koji su počeli da vježbaju u starijem dobu, osjetili su značajne koristi i produžili svoj životni vijek, potvrdila je Rui Ju, doktorant javnog zdravlja na Univerzitetu u Brizbejnu.

Štaviše, efekti su bili još izraženiji kod starijih osoba, koje često imaju više zdravstvenih problema – kod njih se rizik smanjio za dodatnih 10 do 15%.

"Ovo samo potvrđuje da nikad nije prekasno za početak. Pokret u bilo kom životnom dobu može doprinijeti dužem i zdravijem životu", dodaje Mielke.

Više je bolje – ali postoji granica

Studija, objavljena u časopisu British Journal of Sports Medicine, opisana je kao "najopsežnija analiza fizičke aktivnosti od rane odrasle dobi nadalje". Posebna je jer je pratila ponašanje ispitanika kroz duži vremenski period.

"To nam je omogućilo da proučimo dugoročne obrasce – ko je ostao aktivan, ko je počeo da vježba kasnije u životu, a ko je odustao – i kako to utiče na rizik od smrti", objašnjava Mielke.

Studija se vodila preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO):

150–300 minuta nedjeljno umjerenog aerobnog vježbanja ili

75–150 minuta intenzivne aktivnosti (npr. trčanje, brzo hodanje).

Redovno aerobno vježbanje posebno pomaže u borbi protiv srčanih bolesti, koje su vodeći uzrok smrti u svijetu.

U poređenju sa neaktivnim osobama, oni koji su najviše vježbali imali su oko 40% manji rizik od smrti od kardiovaskularnih bolesti, a rizik od smrti od raka smanjen je za 25%.

Najveći produžetak životnog vijeka zabilježen je kod ljudi koji su vježbali barem 300 minuta nedjeljno.

"Više od toga ne donosi značajne dodatne koristi", navodi Yu.

Ipak, čak i oni koji su tek počeli da se kreću, osjetili su koristi – rizik od prerane smrti smanjen im je za 22%. S druge strane, oni koji su prestali da vježbaju – nažalost – izgubili su te koristi. Njihov rizik se vratio na nivo osoba koje nikada nisu bile aktivne.

"To otvara važno pitanje: da li koristi od vježbanja ostaju i nakon što prestanemo? Za to će biti potrebna dodatna istraživanja", zaključuje Yu.

Ključ je istrajnost

Iako je idealno slediti zvanične preporuke, to nije jedini put ka boljem zdravlju, naglašava Mielke.

"Čak i oni koji nisu dostigli preporučeni nivo, ali su bili bar donekle aktivni, imali su manji rizik od prerane smrti od potpuno neaktivnih", kaže on.

"Podstičemo ljude da se kreću na način koji im najviše odgovara. Najvažnije je da ostanu u pokretu i pronađu aktivnosti u kojima uživaju."

Ako tek počinjete, važno je da krenete polako i posavjetujete se sa ljekarom ili fitnes instruktorom.

Cilj je, kaže dr Friman, da se dođe do barem 30 minuta brzog hodanja dnevno.

"Ako šetate s prijateljem ili partnerom, dobar test je da oni mogu normalno da pričaju, a vi da od napora jedva odgovarate. To je dobro i za vezu i za tijelo", savjetuje on.

Za još bolje rezultate, preporučuje se da se uz kardio doda i trening snage.

"Kada preporučujem hodanje, vožnju bicikla, plivanje ili trčanje, često savjetujem da se ubace i vježbe snage – npr. nošenje lakih tegova, ranac s opterećenjem, bicikl uzbrdo, peraja za plivanje... Cilj je kombinovati kardio sa jačanjem mišića", zaključuje Friman.