Upravo takvu budućnost najavljuje nova generacija pametnih naočara namijenjenih osobama sa demencijom i Alchajmerovom bolešću - tehnologija koja ne liječi, ali može značajno olakšati svakodnevni život.
Tehnologija koja pomaže kada pamćenje izda
Ovo su naočare opremljene kamerom, senzorima i vještačkom inteligencijom, koje u realnom vremenu prepoznaju lica, prostor i situacije u okruženju korisnika. Informacije se zatim diskretno prikazuju na unutrašnjem ekranu naočara ili prenose glasovnom porukom.
Za ljude koji se bore sa gubitkom pamćenja, ovo može značiti razliku između straha i nezavisnosti. Naočare mogu da ih, kako izvještava Dejli mejl, podsjete na ime osobe sa kojom razgovaraju, gdje se nalaze, kojim putem treba da idu ili šta su planirali da urade u tom trenutku.
Jedan od najvećih problema sa demencijom je dezorijentacija - osjećaj izgubljenosti u prostoru, ali i u svakodnevnim situacijama.
Više sigurnosti, manje tjeskobe
Pametne naočare su dizajnirane upravo kao alat za povećanje bezbijednosti: mogu upozoriti korisnika ako se približava opasnom području, ako napušta poznatu zonu ili ako preskače važne korake u svojoj rutini, poput uzimanja ljekova.
Stručnjaci ističu da takva tehnologija pomaže ne samo oboljelima, već i njihovim porodicama i negovateljima, koji često žive u stalnom strahu da će se njihova voljena osoba izgubiti ili povrijediti.
Diskretna pomoć, bez stigme
Za razliku od nekih drugih pomagala, pametne naočare izgledaju kao običan modni dodatak. Upravo ta diskrecija se smatra velikom prednošću - korisnici se ne osjećaju obilježenim ili "drugačijim", a pomoć dobijaju nenametljivo i u trenutku kada im je najpotrebnija.
Razvojni timovi ističu da je cilj bio kreiranje uređaja koji se prirodno uklapa u svakodnevni život, bez komplikovanih interfejsa i dodatnog stresa za korisnika.
Još nije lijek, ali je korak naprijed
Iako su pametne naočare još uvijek u fazi testiranja i razvoja, prve povratne informacije iz pilot projekata govore o pozitivnim iskustvima. Korisnici se osjećaju bezbjednije, nezavisnije i manje anksiozno, dok porodice dobijaju dodatni sloj mira.
Tehnologija neće zaustaviti bolest, ali može usporiti njene najozbiljnije posledice - gubitak samopouzdanja, nezavisnosti i osjećaja kontrole nad sopstvenim životom.
U svijetu u kojem broj oboljelih od demencije stalno raste, takva rešenja se sve više ne doživljavaju kao luksuz, već kao neophodna podrška dostojanstvenom starenju.
(Slobodna Dalmacija)
