Sporazum komunista sa HSS-om bio je postignut po Hebrangovom izlasku iz zatvora. Da bi dogovor funkcionisao na terenu, bilo je potrebno najprije da se "konstituišu" partizanske, odnosno komunističke institucije. Prvo je u oktobru 1941. godine bio formiran Glavni štab NOP-a u kojem su važnu ulogu igrali španci borci. U novembru 1942. godine Josip Broz Tito je formirao Prvi korpus NOV Hrvatske, čiju su većinu tada činili Srbi. ZAVNOH je bio formiran u julu 1943. godine. Tito je tada imenovao Hebranga za političkog sekretara CK KPH, a Ivana Krajačića za organizacionog sekretara. Poslije "pada Italije" u sve institucije nove komunističke vlasti, posebno u one "središne", poput ZAVNOH-a i njegovih organa, uključivao se sve veći broj Hrvata, pristalica HSS-a, čime se broj Srba smanjivao. Pripadnici HSS-a su u okviru ZAVNOH-a obnovili čak i svoju stranku na teritoriji koju su kontrolisali partizani. Uz HSS-ovce su u partizane sve više ulazili i intelektualci, koji su, poput Srba, bili organizovani u svoje klubove. Usled toga su američki i britanski obavještajni izvještaji kasnije bilježili da je u Srbiji partizanski pokret bio percipiran kao hrvatski, ustaški i komunistički, te da nije bilo osnova za očekivanu saradnju partizana i četnika. [...]

Na Drugom zasijedanju AVNOJ-a bilo je odlučeno da će u njegovo predsjedništvo ući i četiri predstavnika iz Makedonije: "javni radnik" Vlado Pop-Tomov, general-major NOV Jugoslavije, komandant Glavnog štaba Makedonije, zatim Mihailo Apostolski, bivši narodni poslanik Saveza zemljoradnika i član Glavnog štaba Makedonije, potom Metodije Čento Antonov iz Prilepa i, na kraju, najvažniji među njima, kao potpredsjednik predsjedništva AVNOJ-a, Dmitar Vlahov, "publicista iz Makedonije". Ko su bili ti ljudi i da li je Vlahov bio tek "publicista iz Makedonije", a Vladimir Pop-Tomov "javni radnik iz Makedonije"? Georgi Dimitrov je 1942. godine Pop-Tomova i Vlahova smatrao bugarskim kadrovima. Kada su se njihova imena, očigledno na Dimitrovljevo iznenađenje, našla na Titovoj listi članova predsjedništva AVNOJ-a, Dimitrov je Titu uputio kritiku da uključivanje dva Bugarina u jugoslovensku strukturu vlasti predstavlja pogrešan potez. Tom prilikom je rekao da je Vlahov emigrant bez posebnih veza sa jugoslovenskom Makedonijom, iako je "makedonski publicista". Pop-Tomov je okarakterisan kao bugarski komunista, takođe emigrant u SSSR-u, koji je u tom trenutku izvještavao za sovjetski radio. Tada je Tita instruirao da ih, uz najmanje moguće gubitke, isključi iz AVNOJ-a. No, nijesu samo njih dvojica bili kadrovi spornog etničkog i političkog identiteta, takav je bio i potonji bugarski regent, Todor Pavlov, koji je prije državnog udara u Sofiji, poput Vlahova, zahtijevao da se uključi u jugoslovensku strukturu vlasti, što mu je Dimitrov zabranio, zadržavši ga u bugarskoj strukturi vlasti.

Struktura vlasti u Jugoslaviji od Teheranske konferencije do marta 1945. godine (6): Hebrang donosio odluke mimo Tita

Bez obzira na to što je Tito tom prilikom odgovorio da će ih iz AVNOJ-a isključiti, to se nije dogodilo. Dimitrov je zahtjev ponovio u aprilu 1944. godine. Tito te upute ni tada nije prihvatio – Vlahov je bio prisutan na sjednici NKOJ-a u novembru 1944. godine. Dimitar Vlahov i njegov sin Gustav Vlahov ostali su prisutni još dugi niz godina u Titovoj strukturi vlasti. Za razliku od Vlahova, Pop-Tomov se 1944. godine našao na mjestu člana Politbiroa bugarske komunističke partije, a od 1949. godine je bio i ministar spoljnih poslova NR Bugarske. […] Pored njih, druga dva člana predsjedništva AVNOJ-a, Mihailo Apostolski i Metodije Čento Antonov u AVNOJ su bili kooptirani iz partizanske vojske.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)