Piše: mr Stevan Gajević
Taj problem sam objasnio u članku "Valutno pitanje" u Crnoj Gori. Polazeći od činjenice da je monetarna politika jedan od stubova suvereniteta države od 18. vijeka pa do danas, kreativan i aktivan pristup monetarnim pitanjima postalo ključno kako za ekonomski razvoj države, tako i za donošenje odluka u sopstvenu korist a u skladu sa osnovnom temom "Potreba za promjenom".
Evro kao valuta svakako ostaje, ali da li je to dovoljno?
Za Crnu Goru, alternativa evru realno ne postoji. Zemlja nema kapacitete da kreira stabilnu nacionalnu valutu, a iskustva regiona pokazuju koliko nacionalne valute mogu biti podložne inflatornim i spekulativnim udarima u malim i otvorenim ekonomijama. Međutim, puko oslanjanje na evro, sa vidljivim odsustvom suvereniteta u monetarnim pitanjima, Crnu Goru kao malu zemlju stavlja u ranjiv položaj, posebno u kriznim vremenima kada država ostaje bez alata za odgovor.
Zato bi bilo moguće otvoriti javnu debatu o alternativnim instrumentima monetarne politike, koji su u skladu s postojećim režimom korišćenja evra, a koji bi omogućili određeni nivo finansijske fleksibilnosti.
(1) Emisija posebnih vrednosnih papira i vaučera u Crnoj Gori, ovo bi moglo da se realizuje preko Centralne banke (CBCG) ili direktno preko državnog trezora, država bi mogla uvesti sistem vaučera ili obveznica na donosioca u fizičkom obliku, koji bi funkcionisali kao alternativno sredstvo plaćanja u domaćem opticaju. Navedene hartije od vrijednosti bi se mogle izdati u cilju pospješivanja turizma za socijalne i druge ugrožene kategorije, za povećanje potrošnje i sl.
Ovi instrumenti bi mogli biti emitovani u situacijama i kada je potrebno "ubaciti" likvidnost u sistem, bez zaduživanja u inostranstvu. Država bi, recimo, mogla da izdaje "državne bonove" koji bi imali fiksnu nominalnu vrijednost, bili oslobođeni poreza i korišćeni za unutrašnja plaćanja, poput poreza, taksi, doprinosa i sličnog.
Vaučeri, bonovi i obveznice bi mogli biti upotrebljivi isključivo na teritoriji Crne Gore, mada smatram da bi trgovina ovim tipom HoV i u inostranstvu donijela znatne benefite (sjetimo se Fridmanove teze da je dolar moguće štampati dok god ide vani), međutim, ove HoV u kontekstu rasprave posmatramo kao instrument oživljavanja domaće ekonomske aktivnosti.
(2) Stvaranje monetarnih rezervi kroz "multivalutni korpu". Iako evro, kao što je istaknuto u prethodnom ostaje glavna valuta, Crna Gora može postepeno stvarati monetarne rezerve u obliku korpe različitih svjetskih valuta – američki dolar (USD), švajcarski franak (CHF), britanska funta (GBP), japanski jen (JPY) i kineski juan (CNY). Ova korpa valuta bi štitila državu od potencijalnih šokova unutar eurozone i ojačala njenu pregovaračku poziciju u međunarodnim transakcijama. Takođe, dio ovih rezervi mogao bi se koristiti za otkup strateških resursa ili podršku razvojnim projektima. Iako nemam precizne informacije, smatram da se na ovom pitanju dosta radi i u samoj CBCG.
Zlato i plemeniti metali kao temelj monetarne bezbjednosti
3. Stvaranje fizičkih zlatnih rezervi u zemlji
Poseban prioritet kod vođenja ektivne monetarne politike bi morala imati kupovina monetarnog zlata i njegovo skladištenje u Crnoj Gori, kao dugoročna zaštita od inflacije i globalnih finansijskih šokova. Trenutno, Crna Gora nema značajnije zlatne rezerve, a pretpostavljam da i one rezerve ostale od bivše SFRJ nisu u zemlji, što je u jednu ruku ozbiljan nedostatak. Osim monetarnog zlata, država bi trebala da ulaže i u tzv. "zvečeće" zlato – poluge i zlatnike sa visokim stepenom čistoće, koji su lako prenosivi i likvidni na globalnom tržištu. Zvečeće zlato je pogodnije kao strateška rezerva od monetarnog (iako su i jedno i drugo dovoljno dobri kad treba). Odnos zvečećeg i monetarnog zlata u rezervama mogao bi biti 60:40 u korist "zvečećeg".
Pored zlata, Crna Gora bi mogla razmotriti akumulaciju srebra, platine i paladijuma, koji sve više dobijaju na značaju u industriji i investicijama. Ovi metali mogu služiti i kao dodatno sredstvo za diverzifikaciju rizika, a prilikom kupovine njihova vrijednost zna da znatno oscilira pa bi se mogli "uhvatiti" periodi sa niskom cijenom, kao što je sada platina koja je na nekih 30 odsto vrijednosti zlata.
(4) Plemeniti metali kao sredstvo plaćanja. Iako ideja može zvučati arhaično, u određenim okolnostima plemeniti metali mogu biti korišćeni kao zakonsko sredstvo plaćanja. U Austriji, na primjer od skoro i u Teksasu, zlatne kovanice srebro u nominalama do 1kg i zlatnici su likvidni, a nerijetko služe kao sredstvo plaćanja pored osnovne funkcije očuvanja vrijednosti.
Crna Gora bi mogla razmotriti uvođenje opcionalnog plaćanja u plemenitim metalima, naročito u prometu nekretninama, otkupa ili zakupa državne imovine, ili u sektoru turizma.
(5) Formiranje Nacionalne riznice – ekonomski, kulturni i monetarni instrument
Formiranje nacionalne riznice istorijskih i umjetničkih dragocjenosti bilo bi poželjno sa više aspekata: monetarnog, kulturološkog, turističkog, istorijskog i dr. Ovo naravno ne znači da bi riznica trebalo da se formira tako što bi se ove dragocjenosti pokupile iz privatnih zbirki. Rad na riznici nije jednostavan i nije jednostran, podrazumijeva prikupljanje postojećeg i otkup novog. Crna Gora ima dugu istoriju, a njeni artefakti, rukopisi, ikone i umjetnine rasuti su širom svijeta. Država bi mogla formirati nacionalnu riznicu, koja bi funkcionisala kao javni fond za: Otkup crnogorskih i drugih, kulturnih i istorijskih dobara u inostranstvu, akumulaciju zlata, srebra, dragulja i vrijednih umjetničkih djela te skladištenje strateških rezervi plemenitih metala.
Ovakva riznica ne bi imala samo kulturni značaj, već i monetarnu funkciju – predstavljala bi alternativni oblik finansijske garancije države i promo ekonomske suverenosti i finansijskog patriotizma. Postojanje riznice bi značilo više povjerenja sopstvenih građana u državu.
Crna Gora, iako bez nacionalne valute, može i mora da vodi aktivnu monetarnu politiku, oslanjajući se na inovativne instrumente. Ideja nije da se evro zamijeni, već da se kreiraju paralelni kanali likvidnosti i rezervi koji bi ojačali ekonomsku stabilnost države i omogućili odgovore na vanredne situacije.
Vaučeri, obveznice, multivalutne rezerve, zlato, srebro i nacionalna riznica predstavljaju instrumente koji mogu postepeno samo jačati domaći finansijski sistem, bez podrivanja evropske integracije.
U konačnici, cilj ovih mjera nije samo finansijska sigurnost, već i jačanje državnog suvereniteta i kulturnog identiteta, pa i dokazivanje partnerima da možemo sami da razmišljamo.
Takva politika bi poslala jasnu poruku međunarodnim investitorima i partnerima da država nije pasivni posmatrač ekonomskih tokova, već aktivan i odgovoran akter. Time bi Crna Gora, pored ekonomske koristi, stekla i veći ugled i kredibilitet na međunarodnoj sceni, što bi dodatno ojačalo njenu poziciju u globalnim i regionalnim ekonomskim odnosima.
(Autor je finansijski konsultant)
