<p>Глумци сарајевског Камерног театра 55 награђени аплаузом</p>

Glumci sarajevskog Kamernog teatra 55 nagrađeni aplauzom / -FOTO: KRSTO VULOVIĆ

Od cenzure još je gore kad nema odjeka

RUTA festival drugo veče publici predstavio sarajevski Kamerni teatar 55 sa predstavom „Djelidba” po motivima teksta Skendera Kulenovića, u režiji Aleša Kurta

Gramzivost i glupost konstanta su ljudskog društva, pa čak i nakon petog svjetskog rata, poruka je predstave "Djelidba" sarajevskog Kamernog teatra 55 koja je izvedena druge večeri RUTA festivala u Podgorici. Komad je nastao po motivima djela čuvenog jugoslovenskog i bosansko-hercegovačkog književnika Skendera Kulenovića, a ovo pozorišno uprizorenje Kulenovićevog djela režirao je Aleš Kurt. Zanimljivo je da je, kako stoji u afiši, praizvođenje Kulenovićevog djela bilo 1947. godine, predstava je igrala jedno veče, nakon čega je odlukama tadašnjih cenzora stavljena "da leži u bunkeru". Ono što je napisano prije 76 godina, kao da je napisano danas, jer nije nestala ni ksenofobija, ni vjerska netrpeljivost, ni sitno mešetarenje s opštim interesima, niti mito, niti korupcija, a gdje se, gle čuda, radi ličnog interesa čelnici različitih naroda i nacija veoma lako dogovaraju i sarađuju...

Pored Kurta, u kreiranju predstave učestvovali su i dramaturg Vedran Fajković i scenografkinja i kostimografkinja Adisa Vatreš Selimović. Scenski pokret osmislila je Amila Terzimehić, a igraju glumci: Gordana Boban, Vanesa Glođo, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Senad Alihodžić, Davor Golubović, Dina Mušanović, Elma Juković, Amar Čustović i Enes Kozličić.

S glumcima i dramaturgom na okruglom stolu nakon izvođenja komada razgovarala je dramaturškinja Dragana Tripković, a najviše priče bilo je o cenzuri.

Po Vedranu Fajkoviću, cenzura danas ne postoji, ali dešava se nešto mnogo gore, kako kaže, pitaju se da li ih iko čuje i da li ima to ikakvog odjeka na slušaoce.

– Nekada se nije smjelo govoriti protiv pojedinih ideja, imena, a danas je svejedno. Danas možemo reći što god želimo imenom i prezimenom, uprti prstom, i napraviti malo nekih talasića, i to onda prođe, što bi rekli - tresla se gora, rodio se miš. Cenzurisane tekstove uvijek je lijepo igrati, praviti se mudar u hrabar, pametan, i da mi, kao mudri pozorišni ljudi upiremo prstom i ispravljamo krive Drine - kaže Fajković.

Može li pozorište prevazići politiku

Još ekstremniju izjavu po pitanju cenzure, kao i političkih i društvenih poruka ove predstave, kao i odnosa savremenih političara spram društva uopšte, saopštila je glumica Vanesa Glođo.

– To što izađe sa svih tih sjednica, i to što oni tamo rade, mi ne možemo ni pomoću trikova prevazići. Oni su toliko apsurdni, smiješni, nedostižni. Znači, koliko god se mi iskreveljimo, pretjeramo, uvijek neko od ovih koje smo mi izabrali, ode dalje. Mi više nemamo jezik i moć, jer oni su sada jači od "Nadrealista", "Audicije", jači su od svega što je ikad bilo ponuđeno na ovim prostorima. Vedran kaže ne treba se predati. Tačno. Ali, ne treba više ni tući njihovim sredstvima. Sad stvarno treba vidjeti da li mi da se uozbiljimo, da udarimo neku kontru, jer svaki put kad nešto uradimo, vidim da su oni bolji, luđi, i pitam se kako ja nad tim da izvršim bilo kakvo pretjerivanje, i kako da ja to odvedem dalje od komedije koja to već jeste - rekla je Glođo, dodajući da misli da svi u regiji gdje se RUTA festival održava imaju isti problem, i da je to pitanje na koje treba početi da se odgovara sa scene, a kako bi možda i doživjeli cenzuru.

On dodaje da, ipak ima smisla igrati cenzurisane tekstove, jer onog trenutka kad se prestane govoriti o ovakvim stvarima sličnim "Djelidbi", ili tekstovima koji ukazuju na neke probleme, "to će značiti da smo se predali, i da možemo da se prevrnemo i da smo dopustili da nas gaze"...

– Zato ima smisla i možda treba još glasnije govoriti i urlikati sa scene, a ne samo deklamovati - dodao je Fajković, navodeći da to treba raditi dok se svi ne razbudimo.

Sljedeća je na repetoaru predstava Mestnog gledališča ljubljanskog "Bog masakra" u režiji Dijega de Bree koja će biti izvedena sjutra, 22. aprila, od 20 časova na sceni KIC-a.

Ž.J.