Predstava "#YouToo" je nastala je po tekstu i u režiji Sandre Vujović. Uloge tumače Milica Šćepanović, Milica Kekić Martinović i Viktorija Toločenko. Scenografiju, lutke i kostim, potpisuje akademska slikarka Marija Radusinović u saradnji sa Sandrom Vujović, koja, ovog puta potpisuje i muziku. Fotografije potpisuje Duško Miljanić, a grafički dizajn Danica Janković.

Predstava "#YouToo" istražuje složenost pojma pravde u tranzicionim društvima kakvo je naše, ali i ostala društva zemalja Zapadnog Balkana. Predstava analizira i pojam pravde kao društvenog koncepta koji direktno zavisi od onih u čijim je rukama i koji njome upravljaju. Kroz događaje iz perioda 1990-ih i ranih 2000-ih, a koji su oblikovali zemlje bivše Jugoslavije, istražiće se uticaj tih promjena na savremeno društvo i pojedince koji danas nose društvenu odgovornost.

Autorski tim Bunt Scene, i ovog puta, nastoji da suoči i sebe i publiku s crnogorskim tabuima, da ih ogoli i analizira sa namjerom da pronađe put do prijeko potrebne katarze, koja je, u ovakvim društvima, potrebna, kako bi se neke otvorene rane prošlosti, potencijalno, zacijelile i omogućio društveni razvoj na zdravijim osnovama.

Glumica Milica Šćepanović kaže da je ovakvi pozorišni procesi zapitaju gdje živi i ko su ljudi koji žive oko nje, koji jednako hodaju slobodno kao i ona. Šćepanović tumači lik Pravde, Justicije Božović, koja je žena koja je i sama žrtva ovog sistema.

– Trudim se da razumijem ovakve ljude, bar je tako bilo u ovakvom procesu. Da razumijem i opravdam postupke koji su jako nemoralni i izvan svake pameti. I smatram da sam u tome uspjela. Izvan svega jako inspirativan lik. Za kraj, kako Justicija u tekstu kaže, i u šta želim da vjerujem: "Pravda je uvijek tamo gdje je potrebna." – kaže Šćepanović.

Tematika predstave je složena, teška i bolna, a junakinje ove drame su veoma kompleksne i obilježene traumama, svaka na svoj način, kaže Milica Kekić Martinović, koja tumači Milicu novinarku, i koja simbolizuje mladost koja želi promjenu.

– Suočava se sa prošlošću radi bolje budućnosti. Svi zajedno moramo govoriti o zloupotrebi moći ljudi na visokim pozicijama, o ljudima u čijim rukama je pravda, kako dijele (ne)pravdu i kako mi svemu tome svjedočimo i zatvaramo oči. Svima nam želim katarzu – kaže Kekić Martinović

Nasilje se manifestuje kroz nemilosrdnu i brutalnu zloupotrebu moći, i ono nema naciju, državu ni lokalnost. Ono je isto svuda, na svim meridijanima, kaže Viktorija Toločenko, koja glumi Sonju, koja je žrtva nasilja.

– Ovo je jedna od onih priča koje nas uče da smo svi mi, naposlijetku, samo ljudi. Bez obzira na porijeklo ili društveni status. Svi, u svakom trenutku, možemo postati nečije žrtve - kaže Toločenko, dodajući da kad god u stvarnom životu zatvorimo oči pred zlostavljanjem, nasiljem, bespomoćnošću, tada pomažemo da se ona množe.

Autorka Vujović ukazuje na refleksiju perioda obilježenog ratnim zločinima, trgovinom ljudima, kriminalom i političkim aferama na generaciju koja sada dijeli pravdu i donosi odluke. Inspiraciju, dodaje ona, pronalaze u brojnim čuvenim aferama koje su obilježile "zlatno doba tranzicije" trgovinom ljudima, seks trafikingom, švercom duvana, stvaranjem klanova i narko kartela, neriješenim ubistvima, a koji jasno i nedvosmisleno ukazuju na korupciju u pravosudnom sistemu i zlopupotrebu moći, pritom ne zaboravljajući ni najnovije aktuelne afere, a čiji učesnici su bili ljudi sa najodgovornijih pozicija u pravosudnom sistemu.

Likovi u predstavi su novinarka, žrtva nasilja i Pravda, a Vujović ističe da je potrebno da pravda bude zadovoljena.

– Nameće se misao da je, u društvima koja su slijepa na nepravdu, građanima svakodnevno glava u torbi. I baš to ovu priču čini univerzalnom - navodi Vujović, ističući potrebu da se govori i javno kritikuje zloupotreba moći.