Upravo ti tihi pokazatelji mogu biti prvi nagovještaj poremećaja šećera u krvi i upozorenje da je vrijeme za promjene. Jedan od prvih znakova može biti nakupljanje masnoće u predjelu stomaka.

Takozvana visceralna mast nije samo estetski problem - ona utiče na rad insulina i povećava rizik od insulinske rezistencije. Čak i osobe koje nemaju višak kilograma mogu imati povećan obim struka, što je važan pokazatelj rizika.

Osjećaj pospanosti i umora nakon obroka takođe može biti upozorenje. Nagli skokovi i padovi šećera u krvi iscrpljuju tijelo, jer ono pokušava da stabilizuje nivo glukoze. S vremenom, to može dovesti i do povećanja tjelesne težine.

Problemi s koncentracijom, zaboravnost mogu biti povezani s nestabilnim nivoom šećera. Mozak zavisi od ravnomjernog dotoka glukoze, a velike oscilacije mogu uticati na mentalne sposobnosti.

Promjene na koži također mogu biti signal. Sitne, mekane izrasline boje kože koje se najčešće pojavljuju na vratu, kapcima ili ispod pazuha ponekad su povezane s povišenim nivoom insulina. Ako primijetite da ih ima više nego ranije, to može biti razlog za dodatnu pažnju.

Tamne i zadebljale mrlje na koži, posebno u pregibima poput vrata, pazuha ili prepona, još su jedan čest znak. Ove promjene nastaju kada višak insulina utiče na ćelije kože i pigmentaciju, pa ih ne treba shvatati samo kao estetski problem.

Pojačana glad i stalna želja za slatkišima mogu ukazivati na poremećaj regulacije šećera u krvi. Kada glukoza ne ulazi efikasno u ćelije, organizam traži dodatni unos hrane, naročito brze izvore energije. Tako se stvara začarani krug koji dodatno opterećuje organizam.

Predijabetes se u mnogim slučajevima može držati pod kontrolom ili čak preokrenuti promjenom životnih navika. Uravnotežena ishrana, redovna fizička aktivnost, kontrola stresa i povremena provjera šećera u krvi ključni su koraci ka očuvanju zdravlja.