Nedavna studija objavljena u Nature Neuroscience je koristila napredno snimanje i elektrofiziološke mjere da istraži kako deprivacija sna utiče na povezanost između moždane aktivnosti i protoka cerebrospinalne tečnosti (CSF).

Istraživači su pratili učesnike koji su bili izloženi kontrolisanom gubitku sna, mjerili su promjene u neurološkim oscilacijama, zasićenju krvi kiseonikom i kretanju CSF-a tokom kasnijeg odmora. Rezultati su pokazali značajan obrazac: nakon produženog budnog stanja, prirodna sinhronizacija između moždane aktivnosti i cirkulacije tečnosti je oslabila.

Pod normalnim uslovima, talasi neuralne aktivnosti usmjeravaju pulsiranje CSF-a kroz moždane komore u strogo koordinisanom ritmu.

Međutim, kada su ispitanici bili bez sna, taj je ritam bio narušen - što je rezultiralo sporijim, manje efikasnim protokom tečnosti. Čak i kratkoročni nedostatak sna, navodi se, može smanjiti efikasnost mozga u uklanjanju metaboličkog otpada.

Deprivacija sna utiče na više od same fizičke pokretljivosti CSF-a. Ona narušava delikatno vrijeme između električne i vaskularne aktivnosti koja održava moždane sisteme u sinhronizaciji.

Obično, talasi niske frekvencije služe kao signali koji koordiniraju protok krvi i CSF-a. Kada ti oscilacijski obrasci izgube ritam, nervna komunikacija postaje neučinkovita.

U snimcima, to se manifestuje kao smanjenje povezanosti između dubokih i površinskih moždanih regija - području odgovornom za donošenje odluka i kontrolu pažnje.

Ljudi koji nisu spavali često opisuju ovo kao "mentalnu maglu" ili teškoće u održavanju fokusa, ali fiziološki uzrok je u narušenoj koordinaciji između neurona i pratećih tečnosti.

Studija je takođe ustanovila da čak i nakon noći oporavka, koordinacija tečnih i električnih ritmova nije u potpunosti vraćena na normalu, što sugeriše da posljedice akutnog nedostatka sna mogu potrajati. To ukazuje da mozak zahtijeva više od jedne kvalitetne noći sna da se u potpunosti oporavi.