U Ljubljani je 22–26. aprila 1958. održan Sedmi kongres Saveza komunista Jugoslavije. Na ovom kongresu Fadilj Hodža je prvi put postao član Centralnog komiteta SKJ. Na Sedmom kongresu usvojen je novi program partije, a odlučujuću ulogu u njegovom oblikovanju imao je Edvard Kardelj. Osma glava programa bila je posvećena međunacionalnim odnosima. Program je potvrdio pravo na samoopredjeljenje pet jugoslovenskih naroda, i istakao da je jedinstvo Jugoslavije moguće "jedino na osnovi slobodnog nacionalnog razvoja i pune ravnopravnosti Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca".

U novi program SKJ unijeta je zasebna tačka koja se odnosila na položaj nacionalnih manjina. U programu je konstatovano da "u socijalističkoj i demokratskoj državi pripadnici nacionalnih manjina uživaju sva politička i ekonomska prava koja socijalistička zajednica pruža svim građanima i na toj osnovi im je obezbijeđen slobodan razvoj njihove nacionalne kulture i nacionalne osobenosti". Kao pozitivne tendencije u razvoju manjina navedeno je što se naglo povećao broj pripadnika radničke klase i inteligencije iz manjinskih redova i što je veliko učešće nacionalnih manjina u svim organima društvenog samoupravljanja.

Navedeno je da je nužan uslov za samostalnost i ravnopravnost naroda Jugoslavije postojanje "materijalne osnove ravnopravnosti". Ovu formulaciju su albanski funkcioneri počeli da koriste za kampanju povećanja udjela Albanaca u strukturi zaposlenih na Kosovu i Metohiji.

Nova ideološka platforma SKJ uzrokovala je velike promjene. Albanski funkcioneri su rad Komisije za nacionalne manjine i bavljenje manjinskom problematikom u novom programu SKJ iskoristili da pokrenu pitanje "nedovoljnog udjela albanske nacionalnosti u strukturi zaposlenih na Kosovu i Metohiji". Na sjednici Izvršnog komiteta CKSK Srbije 27. januara 1959, Džavid Nimani i Fadilj Hodža su otvorili "problem nacionalne strukture zaposlenih", odnosno navodno nedovoljnog udjela Albanaca među zaposlenima u oblasti. Nimani je tada poručio da je problem u tome što "ne bi bilo pravilno da Srbi i Crnogorci napuštaju radna mjesta", kako bi se umjesto njih zapošljavali Albanci. Fadilj Hodža je još eksplicitnije spomenuo ideju otpuštanja Srba sa posla: "Sastav administracije je takav da danas od 3.015 službenika imamo 1.300 Šiptara, tako da i sa svim naporima nećemo to pitanje tako brzo da riješimo. Znači, moraš ili da otpustiš Srbe iz službe, i to ne mali broj nego prilično, a to bi imalo svoje posljedice, a onda i priliv Šiptara sa fakulteta nije tako masovan da se može brzo riješiti". Nijedan od prisutnih srpskih funkcionera nije primijetio problem u ovakvom pristupu Hodže i Nimanija. Nametanje ove teme za posljedicu je imalo postepeno favorizovanje Albanaca u odnosu na Srbe prilikom konkurisanja za posao.

Pitanju položaja nacionalnih manjina u Jugoslaviji u cjelosti je bilo posvećeno prošireno savjetovanje Izvršnog komiteta CK SKJ 2. marta 1959. Komunistički rukovodioci su se na sjednici posebno osvrnuli na položaj albanske nacionalne manjine. Iako nijesu bili članovi Izvršnog komiteta, na sastanku su učestvovali Fadilj Hodža i Džavid Nimani, koji su ponovo aktuelizovali pitanje "nedovoljnog udjela Albanaca u strukturi zaposlenih" na Kosovu i Metohiji u čemu su vidjeli dokaz njihove diskriminacije. Edvard Kardelj je u izlaganju poručio da se nacionalne manjine u Jugoslaviji moraju smatrati "punopravnim narodima", a njihovi predstavnici za "punopravne članove jugoslovenskog društva". On je iskoristio priliku da poseban tretman nacionalnih manjina proglasi za karakteristiku socijalističkog samoupravljanja: "Sam sistem samoupravljanja koji postoji u našoj zemlji i koji se razvija, faktički i objektivno nacionalne manjine pretvara u suvladajuće narode sa svim ostalim". Predložio je da u Zaključcima sa sjednice pozitivan odnos prema manjinama bude ocijenjen kao "jedan od specifičnih jugoslovenskih nacionalnih i kulturnih elemenata". Na ovaj način, Kardelj je nastojao da pitanje nacionalnih manjina, od kojih je najveći broj živio u Srbiji, učvrsti kao opštejugoslovensku temu, u čijem će rješavanju da učestvuju i slovenački i hrvatski rukovodioci.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Nastaviće se)