Ugledna izdavačka kuća CID iz Podgorice, na više nego uspješan način, obogaćuje svoju impozantnu izdavačku djelatnost, a posebno čuvenu biblioteku "Svjedočanstva". Tako se u sklopu nje nedavno pojavila knjiga zanimljivog i naslova i sadržaja "Crna Gora u istoriji, politici i ratu", čiji je autor Aleksandar Divajn. Knjigu je sa engleskog prevela i priredila Bojka Đukanović, koja je i autorka uvodnog teksta "Aleksandar Divajn – borac za nezavisnost Crne Gore". Iz tog njenog teksta saznajemo da je Aleksandar Divajn (1865-1930), jedno vrijeme i novinar, "poznat i kao Leks Divajn, bio britanski prosvetitelj i posvećeni aktivista za nezavinost Crne Gore", ali i još mnogo za širu javnost nepoznatih pojedinosti, zbog čega ćemo iz njega citirati jedan pasus kako bismo čitaocima bolje približi ličnost Aleksandra Divajna:
"Za vrijeme Prvog svjetskog rata Divajn je bio opunomoćeni zastupnik na evropskom kontinentu u ime Crvenoga krsta Crne Gore i londonskoga Potpornog fonda. Tokom 1917. godine organizovao je prikupljanje pomoći crnogorskim izbjeglicama u Francuskoj, Švajcarskoj i Italiji, kao i prikupljanje pomoći interniranim Crnogorcima u Austrougarskoj u saradnji sa crnogorskim princezama Ksenijom i Vjerom. Zbog svog interesovanja za sudbinu Crne Gore 1920. godine djelovao je kao počasni opunomoćeni ministar Crne Gore u Londonu i komesar Britanskog komiteta za pomoć Crnoj Gori. Odlikovan je visokim crnogorskim odlikovanjima – Danilovim ordenom prvoga reda za građanske zasluge, Ordenom Crvenoga krsta Crne Gore i Ordenom prestolonasljednika Danila".
Aleksandar Divajn je bio i lični prijatelj kralja Nikole, a pored knjige "Crna Gora u istoriji, politici i ratu", štampane 1918. godine, objavio je niz drugih radova, oštro se u njima protiveći nestanku Crne Gore kao nezavisne države 1918. godine.
Iz Divajnove knjige "Crna Gora u istoriji, politici i ratu", uz uvijek ljubazno odobrenje Ratka Bojanovića, direktora CID-a, u ovom našem feljtonu, sa određenim skraćenjima, prenijećemo poglavlje "Rana istorija Crne Gore", dok ćemo se preostalim dijelom knjige baviti u skorije vrijeme.
***
"Zemlja koja se nalazi na planinama ne može biti skrivena". Ovim riječima je ugledni crnogorski oficir napravio aluziju na svoju domovinu prilikom stogodišnjice Geldstonovog rođenja 1909. godine. Crna Gora je planinska zemlja, evropsko orlovsko gnijezdo. Njena istorija je dugotrajuća veličanstvena priča o borbi protiv Turaka, o trijumfu jednog gorštačkog naroda nad neuporedivo snažnijom silom. Gledajući kartu Balkanskog poluostrva, nadomak Jadranskoga mora otkrivamo jedno obojeno parčence koje podsjeća na list platana. To je Montenegro, zemlja Crne Planine; ime koje Knjaževina nosi ne samo u sopstvenome jeziku, u kojemu ono glasi Crna Gora, već i u francuskom, italijanskom, turskom i arapskom, kao i u modernom grčkom i albanskom. Izgleda da je ime dobila ili po crnoj kržljavoj hrastovini i borovini koja zaodijeva njene sive krečnjačke stijene, ili po samim stijenama, jer one zimi i u kasno popodne potamne do zagasitoga purpura ili potpunoga crnila. Crna Gora je bila – prije 1912 – zemlja veličine Jorkšira, sa stanovništvom čiji se broj različito procjenjuje u rasponu od 250.000 do 300.000. Ovdje ljudi vjekovima vode borbu za nezavisnost, za slobodu svog planinskog doma; ljudi velike fizičke snage koji "nikada nijesu znali za prokletstvo preobilja"; herojski soj. Prepušteni sopstvenim mogućnostima, ovi odvažni borci morali su da zavise od sebe samih za bilo kakav napredak u održavanju mira i vođenju rata. A može se reći da u surovim fizičkim uslovima koje im je nametnula priroda praktično nije bilo mjesta za slabiće. Razmotrimo na trenutak prirodu njihovog nacionalnog dostignuća.
PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
