Najvažniji događaj za Jugoslaviju u januaru 1938. bila je posjeta Stojadinovića Hitlerovoj Njemačkoj. Tokom susreta, vođa Rajha je jugoslovenskom premijeru dao obećanje koje do tada nije dao nijedom stranom državniku a ono je glasilo da će se, u slučaju ugroženosti Jugoslavije, staviti u njenu odbranu. Za ovu posjetu bile su zainteresovane i najznačajnije evropske zemlje, ali i one male koje su strahovale za svoju sudbinu. Italijanski ambasador u Berlinu Bernardo Atoliko je pisao da se posjeta obavlja u srdačnoj atmosferi i stiče se utisak da se Stojadinović nalazi među "pravim prijateljima", čak iako je učešće naroda na manifestacijama bilo neznatno. Postojano prisustvo Hermana Geringa davalo je sliku da je jugoslovenski predsjednik vlade njegov lični gost. Nakon obavljenih razgovora sa Hitlerom i Nojratom, Stojadinović je informisao Atolika da, osim opštih razgovora, ništa posebno nije zaključeno. Atolikov utisak je bio da je posjeta, prije svega, bila važna za ekonomsku saradnju dviju zemalja.

U narednim izvještajima iz Berlina pojavili su se i drugi detalji. Posebno je važno napomenuti da je održan sastanak između Koste Lukovića i direktora Kancelarije za štampu Ditriha i ono što ga je pratilo. Postignut je dogovor o uspostavljanju čvršće saradnje između novinskih kuća, kao i o izbjegavanju napisa koji bi mogli negativno uticati na međusobne odnose. Atoliko je konstatovao da prijem svih jugoslovenskih novinara kod Hitlera nema presedana u ranijim posjetama. Generalni zaključak je bio da se svečani izgled Berlina za Stojadinovićevu posjetu može porediti samo sa onim kada je u posjeti bio Musolini septembra 1937. godine. Atoliko je na kraju tvrdio da je to urađeno na insistiranje Geringa a bez znanja ministra spoljnih poslova. Primijećena je jasna razlika u odnosu na skorašnju posjetu mađarskih zvaničnika Daranjija i Kanje.

O detaljima razgovora italijanski ambasador je saznao od ministra spoljnih poslova Njemače Nojrata. Po njemu, Stojadinović je pokazao otvoreno zadovoljstvo jugoslovensko-italijanskim odnosima i da se tako približio osovini Rim–Berlin. Što se tiče Mađarske, premijer je navodno rekao da je spreman da učini korak naprijed radi rješavanja tog pitanja, isključujući teritorijalne ustupke. O odnosima sa Bugarskom je govorio sa zadovoljstvom, dok je za Rumuniju, i pored pozitivnih koraka (uklanjanje Tituleskua i relativno udaljavanje od Moskve) bio zabrinut. Nojrat je zaključio da je novi susret sa Stojadinovićem na njega ostavio najbolji utisak, da Jugoslavija više ne gleda spoljnu politiku francuskim očima.

Mario Indeli je svoj izvještaj poslao nakon dugog razgovora sa Stojadinovićem u Beogradu. Stojadinović je u Hitleru vidio vrijednog čovjeka i nekoga ko maksimalno koristi period mira da izgradi zemlju. Po pitanju granica, Stojadinović je rekao Indeliju da Hitler smatra granice na Breneru i granice Jugoslavije kao definitivne. Italijanski poslanik je primijetio da je premijer ostao ubijeđen poslije tih riječi vođe Rajha. Dobio je i uvjeravanja da su njemački interesi na Balkanu isključivo ekonomski. Slaganje po pitanju Austrije bilo je očigledno, dakle, Stojadinović je potvrdio da to gleda kao unutrašnje pitanje njemačkog naroda. Što se tiče Čehoslovačke, jugoslovenski premijer je imao utisak da je Gering za radikalno rješenje, dok Hitler razmišlja o drugim opcijama. Na kraju je ponovio da je, prije svega Nojrat, izrazio puno zadovoljstvo zbog novih dobrih odnosa između Italije i Jugoslavije. Zaključak koji je Indeli dao na kraju izvještaja jeste da je, poslije boravka u dvjema prestonicama Osovine, a prema izjavama samog Stojadinovića, on tretiran ravnopravno, "savršenom i prijateljskom jednakošću".

Svoje utiske predsjednik vlade je sumirao u memoarima i oni se u glavnim crtama slažu sa Indelijevom bilješkom, pa i po pitanju Austrije. Naravno, ono što je rekao britanskim diplomatama bilo je suprotno, i po pitanju Anšlusa i po pitanju vezivanja Jugoslavije za Njemačku i Italiju. Francuzi su, izgleda, dobili sasvim drugačiju izjavu od Stojadinovića, tj. da on samo priprema savez Rim–Beograd–Pariz protiv Hitlera. Dakle, svakome ono što je mislio da žele da čuju.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Nastaviće se)