Ćosić je donio odluku da javno istupi tokom priprema za Četrnaesti plenum SK Srbije, održan 29. i 30. maja 1968. godine. Tema sjednice bili su međunacionalni odnosi. Plenum je bio javan, što je Ćosiću pružilo priliku da stavove iznese tokom diskusije. Potez je bio dobro promišljen. Čitajući referat mogao je da javno kritikuje politiku Saveza komunista. Istovremeno, eventualni progon, posebno sudski, bio bi teško narušavanje zvanično proklamovane demokratizacije i slobode mišljenja.

Tokom pisanja referata, Ćosić se savjetovao sa prijateljima, filozofima Ljubomirom Tadićem i Veljkom Koraćem. Razgovarao je i sa Jovanom Jocom Marjanovićem, učesnikom NOB-a, profesorom Filozofskog fakulteta i osnivačem Katedre za istoriju Jugoslavije. Marjanović ga je obavijestio da se ne slaže sa nacionalnom politikom partije i pročitao mu govor koji je pripremio. Ćosić mu je rekao da i on planira da istupi, ali nije čitao svoj govor. Tok sjednice nije najavljivao bilo šta neobično. Učesnici su čitali referate ispunjene uobičajenim frazama i već mnogo puta ponovljenim stavovima. Kao sedmi, riječ je dobio profesor Jovan Marjanović.

U referatu se kritički izrazio prema aktuelnoj nacionalnoj politici SKJ. Promjene u partiji i državi je vidio kao izdaju osnovnih principa marksizma, za koje su se u revoluciji borili. Tražio je jedinstvenu partiju, ujedinjenu u borbi za komunističke, revolucionarne ciljeve, a ne za nacionalne interese. Pitao je da li je SKJ jedinstvena organizacija, ili savez šest republičkih, nacionalnih partija, i dodao da komunistička svijest članova partija mora da uvijek bude na prvom mjestu, ispred nacionalne. Marjanović je tražio da temelj nacionalne politike SKJ bude ideja socijalističkog jugoslovenstva.[...]

Nakon Marjanovića, riječ je dobio Dobrica Ćosić. Suština izlaganja je bila slična, ali su poruke bile višeslojne. Ćosić je još jednom ponovio da cilj cjelokupnog djelovanja Saveza komunista treba da bude stvaranje društva demokratskog socijalizma. Preobražaj federacije doveo je u pitanje ostvarivanje toga cilja.[...]

Ćosić je srpsko-albanske odnose vidio kao glavni izazov u budućnosti. Smatrao je da se on ne može riješiti ni na ideji nacionalnog ujedinjenja Albanaca, ni "na konceptima Pećke patrijaršije", niti po svaku cijenu zadržavanja trenutnog okvira. Rješavanje problema, kao i svih drugih proizašlih iz međunacionalnih tenzija, vidio je u stvaranju internacionalističke zajednice, ispunjenju socijalističke vizije svijeta. U stvaranju društva u kome će nacionalna pripadnost biti samo "primarno svojstvo", kako je govorio Gramši, jedno od kulturno-istorijskih određenja, stvar integriteta čovjekovih građanskih prava. Ćosić je govorio o svijetu u kome je klasno, opšte-društveno i individualno primarnije od nacionalno-društvenog. Takva integracija u okvirima Jugoslavije postepeno bi vodila do mogućnosti za šire integracije, za stvaranje socijalističke federacije balkanskih naroda, društva koji ne čini neka nadnacija, nego slobodni ljudi. Izlaganje je završio rečenicom: "Ako je taj put neostvariv i fikcija, onda je i socijalizam samo fikcija i neostvariv ideal."

Marjanovićevo i Ćosićevo istupanje je odmah napadnuto. Dobrivoje Bobi Radosavljević je ocijenio da je u pitanju "diverzija". Aleksandar Bakočević je zatražio da budu izbačeni iz SK. U sličnom tonu su nastavili i ostali govornici. Marjanović i Ćosić su se štitili formom diskusije, i te kako svjesni da stvarne diskusije neće biti. […] Tokom drugog dana plenuma, na Ćosića i Marjanovića je vršen pritisak da se pokaju zbog izgovorenih riječi. Pred očima partije, Marjanovićeva krivica je bila znatno manja i njegovo izlaganje bi možda prošlo bez teških posljedica da se nije usprotivio proglašenju muslimanske nacije. Ćosićevo izlaganje je, međutim, bilo kulminacija višegodišnjih tenzija u odnosu pisca sa partijom. Obojica otpadnika su odlučili da ostanu iza svojih riječi. Ćosić je održao prkosan, u očima partijaca drzak, ali dobro promišljen govor. Jasno je istakao: "Ja ću poslije ovog Plenuma ostatiti na uvjerenjima koja sam do sada imao, a koja smatram komunističkim i humanističkim."

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)