Đilas se sjutradan, 16. marta, uputio u Vrhovni štab kako bi referisao Titu o stanju pregovora. Njemačkim vozilom je prvo odvezen do Konjica, odakle je produživši niz Neretvu dospio do Čelebića. Odatle su on i njemački pratilac nastavili pješice ka partizanskoj teritoriji, gdje je uz prethodni dogovor straža trebalo da ih propusti. Međutim, Đilas i njemački pratilac našli su se usred borbe partizana sa dijelovima 718. divizije, pa je na njihovom putu došlo do zastoja zbog unakrsne vatre kojoj su bili izloženi. Tek predveče, po prestanku borbe, uspjeli su da se domognu prve partizanske jedinice, koja nije bila obaviještena o njihovom dolasku. Partizanska straža ih je zasula vatrom, ali su Đilas i njegov njemački pratilac uspjeli da dođu do komandira i da mu objasne situaciju. Pošto su se nakratko zadržali u Štabu 5. Crnogorske brigade kod Save Kovačevića, Đilas i njemački pratilac su nastavili put ka Boračkom jezeru, gdje se u tom trenutku nalazio Vrhovni štab. Putovali su cijele noći i tek ujutru, 17. marta, stigli na Boračko jezero, odakle se Đilas sam uputio kod Tita koji se nalazio u jednoj pećini u blizini. Tamo je pored Tita zatekao i Rankovića i odmah im referisao o stanju pregovora. U međusobnom savjetovanju, Tito, Ranković i Đilas odlučili su da se Njemcima prenese poruka da obustava napada na pruzi Zagreb–Beograd neće biti dok god oni ne obustave napade na partizanske jedinice. Što se tiče zarobljenika, odlučeno je da u znaku gesta "dobre volje", majora Štrekera i ostale zarobljene puste. Tito je odlučio da pregovore treba nastaviti, pa je Đilas dobio naređenje da se vrati u mjesto Bijela, gdje je trebalo da sačeka poruku od Velebita.

U međuvremenu, Vladimir Velebit je iz Sarajeva otputovao za Zagreb, kako bi tamo nastavio pregovore. Naime, poziv iz Zagreba od njemačkog vojnog opunomoćenika za NDH generala Edmunda Gleza fon Horstenaua stigao je u Sarajevo istog dana kada je Đilas otišao za Vrhovni štab, 16. marta. Horstenau je uz saglasnost njemačkog poslanika u Zagrebu Zigfrida Kašea poslao poruku da partizanski pregovarači dođu na pregovore u Zagreb, gdje bi razgovarali sa nadležnim njemačkim i italijanskim predstavnicima o svojim zahtjevima. Pošto Đilasa nije bilo, a ni veze sa Vrhovnim štabom, Velebit je sam odlučio da krene u Zagreb, iz razloga što je smatrao da se u pregovorima do tada izgubilo dosta vremena i da priliku ne treba propustiti. Iz Sarajeva je u pratnji pomenutog inženjera Hansa Ota krenuo avionom za Zagreb, gdje se susreo sa generalom Horstenauom, a kasnije i sa italijanskim generalom Đan Karlom Reom u Italijanskoj vojnoj misiji. U Zagrebu je boravio od 16. do 18. marta, kada je zajedno sa Hansom Otom avionom vraćen u Sarajevo. Razgovori Velebita sa visokim njemačkim i italijanskim predstavnicima u Zagrebu ticali su se uglavnom pitanja razmjene zarobljenika, pa se u tom pogledu nijesu pomakli dalje od onoga što je već do tada bilo "postignuto".

Naslovnica knjige dr Miletića

- FOTO: Institut za noviju istoriju Srbije, Beograda

Po povratku, Velebit je iz Sarajeva obavijestio Vrhovni štab da se pregovori nastavljaju i da Đilas treba da dođe. Poruku je Đilas primio u Bijeloj gdje se tada i dalje nalazio po jednom njemačkom oficiru u pratnji dva vojnika. Pored Đilasa bio je prisutan i Koča Popović, pa su zajedno razgovarali sa njemačkim parlamentarcima. Iste večeri, 18. marta, Đilas je preko Konjica krenuo put Sarajeva, prethodno dogovorivši vezu preko Štaba 1. Proleterske divizije, koji bi obezbijedio uslove da kuriri nesmetano prolaze.

Đilas i Velebit se nijesu dugo zadržali u Sarajevu, tako da su po primljenom obavještenju o puštanju njemačkih zarobljenika krenuli za Zagreb. To je moglo biti 20. ili 21. marta. Mišo Leković, upoređujući dokumenta, smatra da bi prije bio u pitanju 20. mart: "Sudeći po Titovom telegramu upućenom 30. marta Izvršnom komitetu Kominterne, u kome stoji da su Đilas i Velebit boravili u Zagrebu od 20. do 25. marta, vjerovatnije je da su njih dvojica krenuli iz Sarajeva za Zagreb 20. marta." Tako su Đilas i Velebit krenuli automobilom iz Sarajeva do Slavonskog Broda, gdje su se ukrcali na voz koji je bio pod njemačkom stražom. Sa njima je pošao i inženjer Hans Ot. O atmosferi u kupeu tokom puta za Zagreb Đilas u memoarima slikovito piše: "Obnovivši poznanstvo, Hans Ot i Velebit su razgovarali prilično otvoreno, ali ne napuštajući taktičnost."

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)