Nik Gašaj / Dan
18/04/2024 u 09:21 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
StoryEditor

Zaštita ljudskih prava i Evropski sud

Najrazvijeniji sistem zaštite ljudskih prava je uspostavljen u Evropi i to pod okriljem Savjeta Evrope.

Piše: Nik Gašaj

Ta regionalna međunarodna organizacija nastala je 1949. godine, kada јe nekoliko država Zapadne Evrope inspirisano velikim idejama o ujedinjenju Evrope riješilo da stvore organizaciju s ciljem postizanja najvećeg jedinstva svojih članica, produbi i učvrsti saradnju između evropskih država koje su prihvatile vrijednosti parlamentarne demokratije i vladavine prava uz puno poštovanje ljudskih prava i sloboda.
Ubrzo poslije osnivanja, Savjet Evrope je usvojio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 1950. godine u Rimu, a koja je stupila na snagu 1953. godine. Kasnije je uz ovu Konvenciju usvojeno još 14 protokola kao proširenje sadržaja ljudskih prava. To je prvi moderni ugovor koji se bavi čitavim sklopom građanskih i političkih prava i stvara organe za njihovu zaštitu i čija je praksa u tom pogledu najbogatija.
Evropskom konvencijom obrazovana su dva organa, Evropska komisija za ljudska prava (1954) i Evropski sud za ljudska prava (1959). Pored njih, Konvencijom se uključuju u postupak zaštite ljudskih prava i neki organi koji su već bili ustanovljeni u okviru Savjeta Evrope, i to Komitet ministara i Generalni sekretar Savjeta Evrope.

image

Sud za ljudska prava

EPA

U novembru 1988. godine stupio je na snagu Protokol br.11 uz Evropsku konvenciju. Novim protokolom predviđene su bitne promjene, prije svega, ustanovljava se "Novi" Evropski sud za ljudska prava, koji će sada postojati kao stalni organ i čija će nadležnost biti obavezna za sve države ugovornice (ukida se tzv. fakultativna nadležnost suda). Zatim, ukida se Komisija za ljudska prava, te sve žalbe zbog kršenja Evropske konvencije (pojedinačne i državne) neposredno upućuju sudu. Ovakvim izmjenama pojedinac postaje parnična stranka u postupku pred jednim međunarodnim sudom.
U okviru evropskog sistema zaštite ljudskih prava svakako je najvažnija uloga Evropskog suda za ljudska prava sa sjedištem u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava ima onoliko sudija koliko je potpisnica Evropske konvencije, odnosno broj sudija ovog suda ravan je broju država članica Savjeta Evrope. Država predlaže tri kandidata za sudiju, od kojih jednog konačno bira Palamentarna skupština Savjeta Evrope na period od šest godina, a mogu ih razriješiti samo Sud dvotrećinskom većinom kad ocijeni da više ne ispunjavaju postavljene uslove. Inače, sudije moraju uživati visoki moralni ugled i posjedovati kvalifikacije potrebne za izvršenje visokih sudskih funkcija u svojoj zemlji, odnosno moraju biti priznati pravni stručnjaci. Stručnost, nezavisnost i nepristrasnost moraju biti glavne osobine svakog sudije Evropskog suda. Oni djeluju u nezavisnom svojstvu i ne zastupaju zemlju koja ih je kandidovala.
Taj sud je, kako bi rekao J. P. Marguenaud, "glavni kotač jednog smjelog mehanizma supranacionalne primjene Konvencije za zaštitu ljudskih prava..." Generalno gledano, Sud ima zadatak da osigura poštovanje obaveza koje su, u pogledu zaštite ljudskih prava, preuzele države.
Kompetencije Suda određene su prema sledećim principima: da razmatra samo one predstavke koje se odnose na ljudska prava i osnovne slobode sadržane u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava ili u protokolima uz Konvenciju; Sud može da prima predstavke od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe lica koja tvrde da su žrtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom i protokolima uz nju, a učinila ih je neka visoka strana ugovornica. Takođe, postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava mogu pokrenuti i jedna ili više država za utvrđivanje kršenja Evropske konvencije. Ustvari, to su međudržavni sporovi. Ali, oni su zanemarljivi, ako se uporede sa slučajevima pojedinačnih predstavki. Sud nije nadležan da razmatra slučajeve kršenja ljudskih prava koja su se desila prije nego što je Konvencija stupila na snagu ili prije nego što je država koja je u pitanju ratifikovala Konvenciju. Isto tako, prema članu 35 Konvencije, Sud neće razmatrati zahtjev ako je podnesen Sudu nakon roka od šest mjeseci od dana kada je donijeta pravosnažna odluka.
Sud je nadležan da ustanovi da li je u konkretnom slučaju prekršeno neko pravo i da odluči na koji će način oštećeni dobiti zadovoljenje ili odgovarajuću naknadu. Sud zasjeda u odborima od po tri sudije, u vijećima od sedam sudija, i Velikom vijeću (sedamnest sudija). Postupak se vodi u dvije faze. Sud prvo utvrđuje da li je podnosilac ispunio sve uslove za prihvatljivost. Pošto tužbu groglasi prihvatljivom, Sud se stavlja na raspolaganje strankama u sporu radi postizanja prijateljskog poravnavanja. Ako do poravnavanja ne dođe, vijeće nastavlja raspravu o meritumu i donošenju presude. U roku od tri mjeseca od dana donošenja presude vijeća, svaka stranka može zahtijevati da se slučaj iznese pred Veliko vijeće. O ovom zahtjevu odlučuje panel od pet sudija, odnosno kolegijum, i on će zahtjev prihvatiti ako ocjeni da se slučajem pokreće ozbiljno pitanje koje se tiče tumačenja i primjene Evropske konvencije i protokola uz nju. Ako panel prihvati zahtjev, Veliko vijeće će donijeti presudu, koja je konačna.
Presude suda su pravosnažne i imaju karakter izvršnog naslova. Država se obavezuje da preduzme mjere kojima se zadovoljava žrtva a presuda se proslijeđuje Komitetu ministara, koji nadzire njeno izvršenje. Država je obavezna da izvrši odluku Suda na osnovu člana 46 Konvencije koji propisuje da države "preuzimaјu obavezu da se povinuju odluci Suda u svakom predmetu u kojem su stranke". Odbijanje da se povinuju odluci Suda dovodi državu u situaciju da se konfrontira sa Komitetom ministara koji je dužan da nadgleda izvršenje odluka. Takođe, Statutom Savjeta Evrope se predviđa i mogućnost suspenzije ili isključenja iz članstva ako članica ne poštuje demokratska načela i ljudska prava.
Kao član studijske delegacije Ombudsman Crne Gore, boravio sam u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu (od 11. do 14 novembra 2014), gdјe sam između ostalog pratio rad Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava po predmetu Gherghina protiv države Rumunije o diskriminaciji po osnovu invaliditeta. S tim u vezi, bilo mi je veliko zadovoljstvo da pratim to suđenje i da se uvjerim kako se na meritoran način brane ljudska prava u tom sudu.

(Autor je politikolog i vanredni član DANU)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
ТАГОВИ
NIK GAŠAJSTAV
26. april 2024 22:44