Najupečatljivija figura među srpskim naseljenicima bio je grof Sava Vladislavić Raguzinski (1669-1738). Hercegovac rodom, čovjek od povjerenja Petra Velikog, iz Carigrada je s "Grkom Andrejem Vasiljevim", o čemu postoji pismo, poslato "tri mala Arapa", odnosno Etiopljanina, ruskom caru. To je predak, odnosno pradjeda Puškina, podsjetila je Tmušić Stepanov.

Značajnu ulogu u sudbini velikog ruskog pjesnika odigrao je i grof Mihailo Andrejevič Miloradovič, čuveni ruski general. Kada su u proljeće 1820. godine do cara stigle glasine o Puškinovim tajnim buntovničkim pjesmama protiv cara, Miloradovič ga je pozvao na saslušanje. Puškin ga je razoružao riječima da će on zapisati sve što misli i da nema što da krije. Miloradovič je na to oduševljeno uzviknuo: "E to je baš viteški". Sve to je uticalo da imperator ublaži srdzbu i pjesnika protjera na jug.

Upravo je taj put presudno uticao da se Puškin susretne sa srpskom istorijom, istakla je Tmušić Stepanov podsjećajući da je istoričar Čedomir Popov zabilježio da je Karađorđe izazvao veliki interes kod Puškina, koji je živio u Kišinjovu. Karađorđevoj najmlađoj kćerki Stamenki, Puškin je posvetio pjesmu "Karađorđevoj kćeri", a napiso je i "Pjesmu Georgiju Crnom". U Odesi se Puškin družio sa bogatim bankarom Jovanom Riznićem, a ostalo je mnogo tragova koji govore da je bio zaljubljen u njegovu mladu ženu Amaliju, kaže Tmušić Stepanov.

Na listovima rukopisa "Jevgenija Onjegina" crtao je lik Amalije Riznić. U stihovima samog romana pominje je u "Izvodima iz Onjeginovog putovanja". Puškin je Amaliji Riznić posvetio nekoliko romantičnih pjesama koje se nalaze u gotovo svim zbirkama njegove poezije – podsjeća ona.

Otac moderne ruske poezi je napisao pjesme o smrti Karađorđevog oca, o Milošu Obrenoviću, i to su najvažnije i najpoznatije pjesme u zbirci "Pjesme zapadnih Slovena" objavljene 1834. godine.

Interesovanje za veze oca moderne ruske literature i srpskog naroda

-foto: s.ćetković

U njegovoj biblioteci je nađeno 12 knjiga srpskih autora među kojima su Zaharije Orfelin i Vuk Karadzić, a imao je priliku da čuje stvarne činjenice iz usta srpskih sagovornika u Kišinjovu i Odesi.

– Puškin je glavno sljeme velike i moćne zgrade ruske književnosti. Njegov uticaj na srpsku literaturu je tako veliki da se slobodno može reći da je Puškin i danas sastavni dio srpske književnosti. Puškin je uticao na Gogoljevo stvaralaštvo, a Gogolj na Nušića. Sjetimo se samo Nušićevog "Sumnjivog lica'', koje je on sam nazvao ''Gogoljijada u dva čina'', misleći na komediju ''Revizor'' – napomenula je Radojka Tmušić Stepanov.

S.Ć.