Srbija nije dugo uživala u pobjedi i miru koji je ona donijela. Podržana Njemačkom i Austrijom, na nju se ustremila Bugarska, o čemu govori poglavlje "Treća invazija":
"Rutinu našeg dana je, kako je ljeto odmicalo, ispunjavalo mnogo rada, a malo zabave. Austrija je sada pokušavala da sklopi separatni mir sa Srbijom, držeći kao zalog obnovu dijela Bosne i Hercegovine, koju je brutalno pripojila sebi 1908. Zauzvrat je zahtijevala slobodan prolaz kroz Srbiju za austrijske i njemačke trupe, kako bi mogla da pritekne u pomoć Turcima. Srbija je odbacila ove predloge, čime je dokazala svoju lojalnost svojim saveznicima, a kako je sve stavila na kocku i izgubila, trebalo je da njeni saveznici stvore veću Srbiju nego što su njeni neprijatelji predlagali.
Saveznici su prvih dana avgusta predložili da se teritorija u Makedoniji ustupi Bugarskoj kako bi ona postala njihova saveznica; teritorija koju je Srbija 1389. izgubila i koju je herojski osvojila od Turaka 1912, uključujući važan grad Monastir (stari naziv za grad Bitolj u Sjevernoj Makedoniji – prim. prev.) Srbe je to zaprepastilo i oni su prilično negodovali zbog toga, jer su dobro znali ono što njihovi saveznici tada nijesu mogli ni da pretpostave, da se Bugarska već svrstala. Međutim, Srbi su ubrzo obuzdali svoja patriotska osjećanja, odrekli bi se teritorije koja je njihova srca ispunjavala ponosom, kako bi žrtva koristila opštoj stvari.
Bugare, međutim, nijesu zadovoljili ponuđeni uslovi, vjerovatno zato što su oni već suptilno pleli mrežu, uz pomoć Njemačke i Austrije, koja je, protežući se od Berlina do Carigrada, Srbiju čvrsto držala u zamci. Znalo se da se trupe uveliko kreću sjeverno od Dunava još u septembru; stoga nikoga nije iznenadilo još jedno bombardovanje Beograda, koje je počelo 6. oktobra. Priča se da je u toku četrdeset osam sati na grad palo više od 50.000 granata, a avioni su, leteći nisko, bacali bombe i ujedno ciljali tri pravca kojima je stanovništvo bježalo, tako da su meci u svakom trenutku mogli da pokose ove goloruke žrtve. Nije bilo moguće uzvratiti na masovnu pucnjavu, neprijatelj je savladao malobrojne odbrambene snage, i Beograd se 8. našao u rukama osvajača.
Srbe su u to vrijeme brojčano nadjačali tri prema jedan, a sudbinu zemlje je zapečatila nadmoć njemačkog oružja. Bugarska je započela invaziju tri dana kasnije, uprkos tome što su nas saveznici uvjeravali u suprotno. Srbija se suočavala s lošom i nemogućom situacijom; brojčano nadjačanu pet prema jedan, na sjeveru su je napali Njemci, na sjeverozapadu Austrijanci, i sada na istoku Bugari, a napustili su je Grci, sa kojima su je povezivali veliki međusobni interesi i patnje.
Iskrcavanje savezničkih trupa u Solunu je bio jedini zrak nade i svijetla; francuske trupe su objavile datum dolaska u Niš, i to je izazvalo takvo veselje, da je za službeno kićenje grada potrošeno 20.000 dinara, koje Srbija sebi nije mogla da priušti. Svuda su bili zastave i barjaci, a veselo ukrašena stanica vrvela je od egzaltirane gomile, pa je reakcija zbog nedolaska očekivanih trupa bila veoma razočaravajuća.
Kada su Bugari 5. novembra ušli u Niš, bilo je žalosno to što su se savezničke zastave, okačene s takvim vatrenim entuzijazmom, u znak dobrodošlice francuskim vojnicima, kao prethodnice obećane savezničke pomoći, još uvijek vijorile na mnogim kućama", navodi se u poglavlju "Treća invazija".
Poslije ovog Srbija je bila prinuđena na povlačenje, o čemu će se govoriti u istoimenom poglavlju "Povlačenje".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
